Ukoliko imate veliko srce i želite pomoći onda se i u ovim teškim vremenima pronađe način za to.
Već dva mjeseca, iako je u toku bio zimski raspust, na 'malu školicu engleskog jezika', kako su se nazvali, redovno dolazi desetak učenika, starosne dobi od pet do petnaest godina, iz romskog naselja Ružica. Među njima i ona djeca koja su bila primorana zbog teškog socio-ekonomskog stanja roditelja napustiti školu.
„Idem u školu, treći razred“ – dodaje Sebastijan.
„Ja se zovem Fatima Demirović, ne idem u školu. Išla sam, djeca su mi se rugala. Ovdje sam naučila engleski nešto od voća, nešto od povrća, kako se zovem, gdje živim, koliko imam godina, da pitam vas kako se zovete, i tako to.“
Pitamo Fatimu hoće li nastaviti sa školom.
„Da. Dok napunim četrnaest godina, nastavnica Dragana mi je rekla da mogu polagati to nešto.“ – odgovara Fatima.
„Ja sam Alma Demirović. Rođena sam u Bihaću, imam jedanaest godina. Živim na Ružici sa jedanaestero braće, mamom i tatom, u stanu koji smo dobili kao ugrožena porodica. Bez obzira na to što moj otac jako slabo zarađuje, uvijek me savjetuje: 'Idi u školu, nemoj završiti kao ja. Idi u školu, nemoj završiti kao ja!'. Nemam djetinjstvo, pomažem uvijek mami oko braće i sestara, uvijek pomažem da čisti. Engleski mi ide dobro, naučila sam. U školi mi je išlo slabo, ali kako sam počela ići u ovo udruženje, super mi i u školi ide.“ – govori Alma, te dodaje engleski:
Ni činjenica da se časovi organizuju u prostoriji bez grijanja, ove mališane ne sprječava da se nekoliko puta sedmično druže i svaki put nauče ponešto novo.
„Došla sam na ideju da iskoristim svoje znanje na način da ga prenesem na one kojima je zaista potrebno i koji nemaju materijalnih sredstava da plaćaju privatne poduke i tečajeve engleskog jezika.“ – kaže Alma Kekić.
A mlade volonterke i studentice, koje su sigurno najbolji primjer odgovornosti i humanosti, pokrenule su ovaj projekt kako bi školskoj djeci ove, ali i drugih mjesnih zajednica olakšale učenje engleskog jezika. U izuzetno hladnoj prostoriji, bez nastavnih pomagala, vlastitim su sredstvima djeci kupile i školski pribor, kako bi im učenje učinile lakšim.
„Njih pet-šest, zaista su veliki talenti za engleski jezik, s kojima se uopšte ne moram puno truditi da im prenesem znanje. Zaista bi mi bilo žao kad bih morala prekinuti rad s njima. Moje udruženje je apliciralo na par projekata, čekamo rezultate. A ukoliko ti projekti ne prođu, to nas neće spriječiti, mi ćemo i dalje raditi s njima. Sve zavisi od njihovog interesa. Dokle god budu htjeli raditi s nama, mi ćemo biti tu za njih.“ - govori Alma Kekić.
Ove mlade studentice svoje slobodno vrijeme poklanjaju djeci, za koju se se i puno vezale, podučavajući ih, kako bi možda jednog dana njihova budućnost izgledala bolja od sadašnjosti. A da je ljubav obostrana, pokazuje radost i veselje na licima ovih mališana koji su odlučili iznenaditi učiteljice i prostoriju uredili crtežima, natpisima i naučenim lekcijama iz engleskog. Za dobro raspoloženje pripremili su i pjesmice i potvrdili da su, kao i za engleski, i muzički vrlo nadareni.
