Proces rehabilitacije vođe četničkog pokreta
Dragoljuba Draže Mihailovića u Srbiji predstavlja najgrublji oblik falsificiranja historijskih činjenica, te ideološko-političku reviziju historije na koju BiH mora odgovoriti, složni su u svojoj ocjeni predstavnici nekoliko vodećih nevladinih organizacija iz Sarajeva.
Upozoravaju kako se prije same priče o rehabilitaciji Draže Mihaliovića moraju ustanoviti historijske i naučne činjenice koje su dokazale da se radi o fašističko-kolaboracionističkom, izdajničkom i zločinačkom pokretu. O tome svjedoče brojni dokumenti uključujući i četnička dokumenta iz Drugog svjetskog rata.
Gotovo svi članovi porodice
Veljka Droce, iz Srpskog građanskog veća - Pokreta za ravnopravnost (SGV), bili su aktivni učesnici partizanskog pokreta u Drugom svjetskom ratu. Činjenice i iskustva koje Droce pamti potvrđuju da Draža Mihailović nikada nije bio antifašista - naprotiv, može se svrstati u red najvećih zločinaca Drugog svjetskog rata.
„Tri iskustva pamtim o tome: prvo je progon partizana iz Srbije karjem 1941. godine, od Čačka, Milanovca, Kragujevca, Valjeva, Užica. Drugo, strahovit pokolj koji su organizovali njegovi oficiri u Foči, Goraždu i Višegradu - Dangić, Todorović, Mihajlović, Račić, strahovit pokolj Bošnjaka u Čajniču, Rogatici i Višegradu 1943. I posljednje, ni u jednoj od bitaka na strani antifašista, onih koji su se borili protiv Nijemaca, Italijana i drugih okupatora, Draža nije učestvovao. U nekim je, kao što je u 4. neprijateljskoj ofanzivi, aktivno učestvovao u borbi protiv partizana“, navodi on.
U cijeloj priči oko rehabilitacije Draže Mihailovića, za Drocu je posebno zabrinjavajući izostanak reakcije međunarodne javnosti, posebno u zemljama tzv. antifašističke koalicije, za što smatra odgovornim i bh. vlasti.
„Čudi mi de na reaguju ni Engleska ni Francuska ni Rusija. Treba sve dići na noge, protest ruskoj, engleskoj i američkoj amabasadi u BiH zašto se oni tako neodgovorno odnose prema tome da se pokuša Draža Mihailović svrstati u antifašiste Drugog svjetskog rata“, poručuje on.
Težište je na državi
Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti dr.
Smail Čekić upozorava kako je rehabilitacija Draže Mihailovića rehabilitacija srpske nacionalističke ideologije, na čijim je osnovama na kraju XX stoljeća ponovo u BiH izvršen genocid. Zbog toga ne treba čuditi, dodaje Čekić, bojazan preživjelih žrtava posljednjeg rata.
Smail Čekić, opominje Čekić.
Za predsjednika Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) prof. dr.
Nedžada Mulabegovića otvaranje postupka rehabilitacije poražavajuća je stvar ako se zna da je Srbija u predizbornoj kampanji, jer onda to poprima realitet dobijanja glasova ekstremne nacionalističke desnice, koja je, po svemu sudeći, i dalje veoma jaka.
„Sama činjenica da se 2012. godine otvara postupak rehabilitacije nekoga ko je u proteklom vremenu - bez obzira bili to ideološki ili neideološki pristupi, ali u svakom slučaju ljudski, humanitarni, antifašistički - okarakterisan kao ratni zločinac sa određenim konsekevencama je zabrinjavajuća stvar“, kazao je Mulabegović.
Četništvo za profesora ustavnog prava i člana Kruga 99
Čazima Sadikovića jeste problem, ali ipak ne i najveći u BiH. U prvom redu Sadiković naglašava nepostojanje savremene i snažne države koja bi se mogla oduprijeti svim vanjskim i unutrašnjim napadima, uz ostalo i onima koji nose obilježja fašizma.
„Fašizam je poput korova – on raste tamo gdje mu je pogodno tlo, a pogodno tlo za fašizam su slaba demokratija, slaba država i slaba privrženost građana toj državi. Težište je na državi, a ne na strahu od četništva i fašizma - da država izvrši ustavne reforme tako da zaista bude jedinstvena, snažna, pravna, demokratska država, utemeljena na demokratskim izborima, što danas nije. Kao takva ona je podložna svakoj nevolji, svakoj bolesti, svakoj slabosti, svakoj patologiji, pa prema tome i raznim oblicima četništva kao oblika fašizma“, ocjenjuje Sadiković.
Predstavnici Kruga 99, VKBI-a, SGV-a i HNV-a podsjetili su kraju kako je na osnovama antifašizma formirana moderna Evropa.