Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske
Radovanu Karadžiću nastavilo se svjedočenjem još jednog pripadnika jedinice za prisluškivanje koji je za potrebe Armije Bosne i Hercegovine nadzirao telefonske veze vrha vlasti bosanskih Srba za vrijeme rata.
Svjedočeći pod zaštitnim mjerama, pod pseudonimom KDZ 357, on je opisao presretnutu komunikaciju između Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i Kabineta predsjednika u vrijeme zauzimanja zaštićene zone Srebrenica. To je prema tužiteljstvu pokazatelj, kako je Karadžić kao vrhovni zapovjednik, bio potpuno svjestan i obavješten o akcijama srpskih snaga.
Radovan Karadžić pred sudom u Hagu, 20. ožujak 2012.x
Radovan Karadžić pred sudom u Hagu, 20. ožujak 2012.
Oficir iz Glavnog štaba VRS-a
Milan Gvero telefonski je izvijestio 11.srpnja 1995. godine tadašnjeg predsjednika Karadžića u više navrata. Barem prema transkriptima presretnutih razgovora koje je kao dokaz ponudila haška tužiteljica
Caroline Edgerton.
„I tu general Gvero govori o srpskoj zastavi...srpskoj crkvi. Je li taj razgovor, na osnovi onog kako on izgleda, također snimljen i transkribiran u Vašoj jedinici?“, upitala je tužiteljica.
„Da“, potvrdio je svjedok.
Gvero, pomoćnik zapovjednika za moral, pravna i vjerska pitanja Glavnog štaba VRS-a, inače osuđen na 5 godina zatvora zbog uloge u zločinu u Srebrenici, prema presretnutim razgovorima je bio u stalnoj telefonskoj vezi, osim s predsjednikom i sa zapovjednikom
Ratkom Mladićem.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je želio dovesti u pitanje zaključke zaštićenog svjedoka – kako je osoba kojoj se Gvero obraćao s predsjedniče – bio on.
„Kako se u našem kraju tamo oslovljava predsjednik Vlade? S predsjedniče ili premijeru? A kako se oslovljava predsjednik Skupštine? A kako se oslovljava predsjednik općine?“, bila su pitanja optuženog s kojima je želio dovesti u sumnju zaključak da je Gvero izvještavao njega.
„Gospodine Karadžiću, ovdje se radilo o izuzetno važnoj vijesti. U tom važnom trenutku, ne vjerujem da bi gospodin Gvero nazvao predsjednika općine i kazao mu – predsjedniče... srpska zastava, srpsko srebro itd. Dakle, ovo je iz konteksta razgovora, po nama zaključak, da ste to bili Vi“, objasnio je zaštićeni svjedok zaključak službe prisluškivanja i napominjući da zbog važnosti obavještajnih podataka nije bilo svrsishodno izmišljati stvari.
(Dodatno ispitivanje tužiteljstva o presretnutim razgovorima Gvere i Karadžića)
Kao sljedeći svjedok s iskazom je započeo još jedan pripadnik jedinice za prisluškivanje vrha vlasti bosanskih Srba u vrijeme rata kako bi tužiteljstvo pokušalo dodatno potrkijepiti optužbe o zapovjednoj odgovornosti za zločine u Srebrenici, odnosno ubojstvo preko 7000 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti.
No njegovo svjedočenje bilo je potpuno zatvoreno za javnost zbog zaštite njegovog identiteta označenog pseudonimom KDZ 145.