Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) donijelo je odluku kojom OSCE-u dopušta uvid u predmete pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine, u slučajevima ratnih zločina.
Predmete bi trebao pregledati nezavisni ekspert koji bi sačinio neutralnu analizu rada Tužilaštva, a sve kako navodi OSCE, zbog neprocesuiranja predmeta ratnih zločina. To, kažu izaziva frustraciju mađu žrtvama i građanima. Ipak, u bh tužilaštvu ne slažu se s ovim stavom te ne dopuštaju uvid u predmete, navodeći kako se time krše zakoni.
S druge strane pravni eksperti smatraju da se sve i da se sačini analiza, njeni efekti bi bili minimalni, jer je davno trebalo utvrditi ko je odgovoran.
U zemlji u kojoj 20 godina od okončanja rata na hiljade potencijalno sumnjivih ratnih zločinaca slobodno šeta, a predmeti se po ladicama povlače decenijama, zahtjev OSCE da se nezavisnom analizom i uvidom u predmete provjeri gdje je problem, naišao je na neodobravanje. Naime, VSTV BiH dopustilo je ovoj organizaciji, odnosno njenom ekspertu uvid, a državno tužilaštvo zabranilo. Opravdanje – ugrožavanje istraga i povreda zakona, prenosi portparol Tužilaštva Boris Grubešić:
"Razlozi za stav Tužiteljstva BiH jesu što bi se se omogućavanjem uvida u predmete u fazi istrage ozbiljno ugrozila tajnost istraga, te povrijedile odredme Zakona o krivičnom postupku i Krivičnog zakona BiH. Nigdje u svijetu ne mogu strani državljani ostvarivati uvid u istrage i dokumente s oznakom tajnosti i pružanjem uvida neovlaštenim osobama u dokumente s oznakom tajnosti čini se krivično djelo".
Ipak, kasnije je stav malo ublažen, te rečeno kako će se još razmotriti ovaj zahtjev. Razlog zbog kojeg OSCE traži da se predmeti preispitaju jeste nezadovoljstvo građana radom pravosudnih institucija.
Trenutačne procjene ukazuju da u BiH ima preko 1.200 neriješenih predmeta ratnih zločina, a osumnjičenih je trocifrena brojka. I pored strategije za procesuiranje ratnih zločina, napretka nema. Šef Misije OSCE u BiH Jonathan Moore kaže da to "nije pitanje jedne osobe, ni tužioca ni Misije OSCE-a, to je pitanje našeg zajedničkog projekta."
On smatra da u ovom slučaju pravda mora imati primat nad statistikom.
"Pravda mora biti prioritet za sve nas. U oba entiteta i kod mnogih etničkih zajednica u BiH postoji velika frustracija još uvijek da toliko godina nakon rata puno slučajeva nije procesuirano", ističe Moore.
Do kraja ove godine prema Strategiji trebalo je da budu okončani najsloženiji predmeti, ali je iz Tužilaštva ranije procijenjeno kako ovaj rok neće biti ispoštovan, već produžen za još tri godine. Nezadovoljstvo radom iskazale su žrtve na sve tri strane, svjedoci i osumnjičeni umiru, odustaju… Dok se uskraćivanje uvida pravdaju zakonskim rješenjima, povredom tajnosti i sličnim začkoljicama, niko zapravo ne zna šta je s predmetima i u kojoj su fazi. Čak ni glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz, koji je u intervjuu za BIRN kazao:
"Prvobitno smo prebacili predmete za 44 osumnjičena i zatražili od kolega u Sarajevu da odustanu od gonjenja u predmetima u kojima nema dokaza i da podignu optužnice tamo gdje ih ima. Proteklih nekoliko godina sam imao razumijevanja za spor napredak, ali moje razumijevanje je sve manje, s obzirom da je ostvaren vrlo mali napredak u predmetima za koje pitam svakih šest mjeseci. Poenta koju sam im prenio je da, ukoliko je ovako malo napretka ostvareno u predmetima za koje pitam svakih šest mjeseci, šta se tek dešava s predmetima za koje niko ne pita?"
Pravosuđe u BiH nalazi se pod pritiskom, stalno pljušte optužbe, prijeti se referendumom, ali I sami su tome umnogome doprinijeli. Najviše sporošću, potom i brojnim aferama. Rok za uvid je dva mjeseca, što je za britanskog pravnog eksperta Joanna Connor koja treba da sačini analizu, kratko vrijeme da stekne jasnu sliku, smatra profesor ustavnog prava Kasim Trnka. Taj je posao davno trebalo obaviti VSTV.
"Činjenica je da u javnosti postoje, čini se, ozbiljni i opravdani prigovori na rad Tužilaštva. Onda to zaista govori da je odavno zakasnilo VSTV da ispita okolnosti i zašto postoje tako ozbiljne kritike na rad pravosuđa, a upravo ono ima sve instrumente u svojim rukama da to do kraja provede", kaže Trnka.
Međutim VSTV trebalo utvrditi da li se i zašto ne ispunjavaju zakonski rokovi, zašto istrage nisu okončane, a neke ni počete, te da li se i na koji način vrše pritisci. I OSCE je, smatraju eksperti, trebao biti odlučniji, jer je učestvovao u donošenju Strategije, prati rad pravosuđa, te strukturalnog dijaloga. Transparentan rad morao je biti obezbijeđen, uz one uzuse koji se znaju, napominje Trnka, ali i da je evidentno da postoje pritisci o kojima se ne govori, ali se jasno vide.
"Očigledno je da postoje različiti politički pritisci. To vidimo, recimo, po jako velikom broju spektakularnih hapšenja koja čak, nekada nisu dovela ni do optužnica, a pogotovo presuđenja", kaže Kasim Trnka.
I dok se u BiH bave time ima li OSCE pravo uvida u predmete ratnih zločina, ono što je bitnije jeste šta će se nakon izvještaja promijeniti.
"Ništa se neće promijeniti, do sada je BiH sto puta pokazala da je neozbilja država, i to će biti samo jedan u nizu negativnih izvještaja o radu organa BiH", zaključuje Zarije Seizović, profesor međunarodnog prava.
