Podignuta prva optužnica za zločine u Dretelju

Tužilaštvo BiH podiglo prvu optužnicu za zločine u logoru Dretelj pored Čapljine protiv bivšeg pripadnika HVO-a Dražena Mikulića. Logor Dretelj jedan je od najozloglašenijih logora u Hercegovini kroz koji je prošlo stotine civila Bošnjaka i Srba, a za desetinima njih koji su posljednji put viđeni u ovom logoru još uvijek se traga.

Mostarac Ramis Tiro u logorima takozvane Herceg Bosne proveo je ukupno 262 dana. Tiro je autor knjige Na vratima džehenema, u kojoj je zabilježio gorko logorsko iskustvo. U logoru Dretelj nadomak Čapljine proveo je ukupno 19 dana koji su se urezali u sjećanje.

U ovaj logor dovođeni su uglavnom Mostarci, izvođeni iz svojih stanova i kuća i odvođeni na mučenja, samo zbog „pogrešnog imena“, kaže Tiro:

„Oko 12 sati došli su bojovnici HVO-a, ušli su u ulaz i redom su išli sve, pitali: ’Kako se zoveš?’ Ako je ime Ante, on je ostajao, ako je ime Mujo ili Ramiz, on je išao dolje. Mi smo se ovdje svi sakupili. I kad smo se svi iz ulaza sakupili, mi smo se morali poredati u redove. Bila su trojica koji su nas kupili, jedan je bio naprijed, jedan pozadi, jedan sa strane - i oni su nas vodili u pravcu prema Tržnici, i tu je bilo iskupljanje civila, gdje su čekali autobusi da nas voze dalje.“

Za kratko vrijeme stotine Mostaraca našlo se u ovom logoru, prisjeća se Hilmo Abaza:

„Mi smo gore došli. To su bila dva tunela pod zemljom, betonska, željezna kapija, bio je ispred njih parking prostor kao jedno odbojkaško igralište. I zatporila su se vrata. Niti je bilo svjetla, ni ničega - do jedno 20 minuta ponovno se otvaraju vrata, ugone, tako da je ujutro bio pun taj hangar. Oko 570 nas je bilo u tome hangaru. Ulazili su, tukli su redom. To je strahota, to je jezivo bilo.“

Još se traga za mnogima

Ramis Tiro kaže da je smrt prijetila svakodnevno:

„Mi čitave dane i čitave noći nismo bili mirni. Mi nismo mogli zaspati, kroz prozor samo proviriš - mašinka, odnosno automatska puška i rafala se po zidu. Meci frče svugdje. Sjećam se dobro 5. jula, kad smo došli da taj ručak jedemo - eto dočekali smo kao da jedemo - i dođe jedan razjareni stražar i prevrnu ručak, a zatim negdje oko podne smo čuli da ovaj stražar viče:’Hoćete vi bježati?’ Vidim da je nešto ljut, i onda sam vidio da dvojica logoraša vode trećeg priklanog. Stražar viče: ’Ovo je svakome ko stane bježati. Ovo vam je za kaznu.’ Oni su toga priklanog vodali od barake do barake, mi smo ga gledali - on je polako umirao.“

U Dretelju je bio i Milivoje Bokić. Prisjeća se strahota koje je tamo doživio:

„Muke koje su rađene ljudima su prosto nemoguće. Ja sam isto tako dobio jako dosta udaraca - i polomljenih rebara i oštećena mi je kičma. Meni je teško pričati, a kamoli zamisliti da se može uraditi.“


Stotine civila prošlo je kroz logor Dretelj. Za nekoliko desetina njih koji su posljednji put viđeni u ovom logoru još uvijek se traga. Tužilaštvo BiH ovih je dana podiglo prvu optužnicu protiv jednog od čuvara logora - Dražena Mikulića. Glasnogovornik Tužilaštva Boris Grubešić prenosi detalje iz optužnice:

„Ovaj optuženi se tereti da je kao pripadanik vojne policije HVO-a, u zatvoru poznatom pod nazivom logor Dretelj na području Čapljine, u razdoblju od početka mjeseca srpnja do kraja mjeseca kolovoza 1993. godine počinio kazneno djelo ratnog zločina nad civilima bošnjačke nacionalnosti u logoru Dretelj. U optužnici se navodi da je optuženi osobno sam ili sa drugim osobama u više navrata sudjelovao u mučenjima na izrazito okrutan, svirep i ponižavajući način, čime su civilima nanošene teške tjelesne i duševne ozljede koje su čak rezultirale i smrću zatočenika. Ovaj optuženi tereti se da je počnio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZ BiH. Optužnica je proslijeđena Sudu BiH na potvrđivanje.“

Mikulić je još uvijek na slobodi, ali je dostupan sudskim organima. Mostarci, bivši logoraši, strpljivo čekaju da počinioci budu procesuirani. Ramis Tiro kaže da je najbitnije da se sazna istina:

„Ja govorim suživota ima, ali mora se na čistac izvesti sve da bismo mogli živjeti zajedno. Jer naše je geslo, svih logoraša pa i moje, da se ovo sve govori i priča radi toga da se ne zaboravi, odnosno da se ne ponovi.“