Milioni ljudi koji će gledati Daniela Craiga u ulozi Jamesa Bonda u novom filmu Skyfall od ovog vikenda, ne žele da im se kaže užasna istina o filmovima o Bondu: to jedva da ima, ili bolje rečeno nema veze sa stvarnim svijetom u kojem funkcioniše MI 6, britanska tajna obavještajna služba (SIS).
U filmu za koji se očekuje da će oboriti sve rekorde na bioskopskim blagajnama, vidjećemo Bonda u njegovom uobičajnom repertoaru, skakanje iz voza, razbijanje loših momaka, izbjegavanje okrutnih tortura u posljednjem momentu. Ali sve to je veoma daleko od stvarne uloge MI6, stvarnog i teškog zajedničkog rada obavještajnih službi, koje uglavnom sarađuju sa stranim faktorima koji imaju pristup povjerljivim informacijama.
“Služba u stvarnosti nikada nije imala ljude kao što je Bond”, rekla nam je jedna osoba dobro upoznata sa svijetom tajnih službi. ”Bond je u svakom smislu riječi samo glumac. Ono što je stvarna uloga SIS je zapravo prikupljanje informacija o stranim vladama i pokretima u cilju da otkriju potencijalne prijetnje po Veliku Britaniju. To je posao koji zahtijeva tišinu, diskreciju i beskrajna čekanja na čudnim mjestima”.
(VIDEO: Trejler za film Skyfall)
To čujete kada ljude koji poznaju svijet britanske obavještajne službe pitate o novom filmu, i oni daju dvije opaske. Prvo, SIS, kao instutucija, po svemu sudeći ne mari previše za svo to uzuđenje javnosti oko Bonda, zapravo, može se reći da oni prilično uživaju u tome.
“Među SIS zvaničnicima postoji veliko poštovanje za John Le Carres Smileya, koji je na mnogo načina utemeljivač teksta o Bondu“, kaže jedan od bivših zvaničnika visoke službe (Whitehall). “Ali SIS je uvjek bio raspoložen da pomogne Bond ekipi za potrebe snimanja”.
Drugi bivši zvaničnik SIS-a saglasan je. ”To je dobro za moral“ kaže, dodajući da ne bi bilo iznenađenje da SIS organizuje posebnu projekciju filma u njihovom Vauxhallu, glavnom štabu.
Ovo drugo zapažanje je mnogo ozbiljnije. Riječ je o zabrinutosti stoga što dok Bondov kinetički stil nije način na koji SIS radi, to je sve više modus operandi po kojem funkcionišu njihove kolege u SAD, u Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA).
Špijuni pogođeni nedostatkom para
Svijet Jamesa Bonda može izledati glamurozono spolja. Ali unutar MI6, tajne obavještajne službe, ima naznaka da zadržavanje osoblja koje radi za njih nije lak posao.
Govoreći pred komitetom za premijera ove godine, Sir John Sawers, šef SIS-a, kaže da je zadržavanje osoblja koje radi za obavještajne i bezbjednosne službe MI5, MI6 i GCHQ postao problem. “I to se reflektuje kao rastući problem, kako da ih platimo i šta možemo ponuditi našem personalu”.
“Ljudi su sve manje zainteresovani da pređu više milja, prolaze kroz sve teže stvari i rizikuju a nemaju osjećaj da je taj rad priznat i nagrađen na neki adekvatan način. Moramo naći način da poboljšamo priznavanje rada tih ljudi kao i da ih nagradimo”, kazao je Sir John.
Sjedište MI6 u Londonu
SIS je još jednom morao javno da izađe sa zahtjevom za javno regrutovanje ljudi. Jedan od najvećih problema koji mnogi potencijalni kandidati pretpostavljaju je da će biti regrutovani samo ako ih neko od Oxbridge tutora dotakne po ramenu.
Pronaći odgovrajuće kandidate koji imaju odgovarajući nivo bezbjednosnih provjera i odgovarajuće kvalitete i vještine veoma je teško.
Imjaući u vidu ove probleme, MI6 je postao mnogo otvoreniji za regrutovanje, pa objavljuju oglase u novinama i na njihovom website-u.
Neki bivši zvaničnici kažu da je moral i zadovoljstvo poslom još uvjek na veoma visokom nivou u MI6. No bez obzira na sve izazovi ostaju. Samo 12 posto njihovog starijeg izvršnog kadra su žene, što je mnogo manje nego što je to slučaj u njihovim setrinskim službama MI5 i GCHQ.
„Mi imamo ozbiljne probleme po pitanju diverziteta“, priznao je nedavno i Sir John.
„CIA najozbiljnije prerasta u paramilitarnu organizaciju, sve više se oslanjajući na korištenje "krtica" i specijalnih snaga za eliminisanje američkih neprijatelja“, kaže bivši član Whitehalla. „MI6 i CIA su decenijama zajednički sarađivali na obavještajnim poslovima. Ali CIA sada prelazi na neku veoma upitnu praksu. Tu se naravno postavlja pitanje da li će se CIA i MI6 na kraju potpuno razići zbog različitih načina djelovanja“.
Ali u njihovoj čuvenoj zgradi na obali Temze, u srcu MI6 radi se na nečemu o čemu ministri i zvaničnici odbijaju da govore. Oficiri MI6 intenzivno rade na podstrekivanju stranaca ili „agenata“ da izdaju sopstvene vlade i države i otkriju im njihove tajne. U jednom govoru 2010. Sir John Sawers, šef SIS -a naglasio je kao su ti agenti „pravi heroji našeg posla ....mnogi od njih pokazuju izuzetnu hrabrost i idealizam“.
To ne znači da SIS isključuje sebe od sakupljanja informacija. Prema nekim analizama, jedan od ključnih ciljeva Sir Johna posljednje tri godine je da MI6 preduzima akcije tamo gdje je najveći interes za Britaniju.
„On je veoma svjestan potrebe da Servis mora imati uticaja“, kaže jedan od biših članova Whitehalla. “Jedan od dobrih načina da to pokažu je bio kada je SIS pomogla da se prekine snabdjevanje tehničkom opremom za iranski nuklarni program“.
Postoje jasni limiti onoga što MI6 radi. Za razliku od Bonda, agenti SIS-a ne nose oružje niti imaju činove. Ako im je potrebna zaštita to im obezbjeđuju druge jedinice, poput SAS (Special Air Service). Još važnije MI6 je obavezana zakonom i mora tražiti specijalno odobrenje od ministra vanjskih poslova za veliki broj operacija vani, kao što je primjera radi, plaćanje agenata spolja ili lažno predstavljanje.
Ovo nije bila laka godina za SIS. Suočili su se sa policijskim istragom zbog optužbi za ilegalan transfer dvojice militanata pukovniku Moameru Gadafiju u Libiju 2004. godine. Bili su primorani da se izvine takođe ove godine zbog vođenja istrage povodom misteriozne smrti obavještajca Gareth Williamsa. Povrh svega, tu je i sjenka prošlosti, rat u Iraku, gdje je MI6 imao pogrešne obavještajne podake o tome da je Irak imao oružje za masovno uništenje – što nastavlja da i dalje “davi” cijelu službu.
Oni koji poznaju organizaciju kažu da su njihova dostignuća neupitna. ”Postoji tu snažan akciono orijentisani mentalitet i to je svijet jasno definisanih projekata i uspjeha”, kaže jedna osoba koja poznaje rad SIS-a veoma dobro. “Nije tako agresivan kao Bond. Ali uprakos svim ograničenjima, još uvjek rade svoj posao”.
