Dostupni linkovi

Putin kao Milošević, a Tuđman poput Timošenko


Vladimir Putin
Vladimir Putin
Slike naoružanih paravojnih skupina, sukobi i blokade prometnica u Ukrajini, izazivaju zebnju kod hrvatskih građana jer su 1990. sve to vidjeli uživo. Slična je i rasprava o granicama nacija, a ne granicama država, ali sama srž ukrajinskog problema, posve je različita od zbivanja na Balkanu.

"Prolazimo mimo tenkova i transportera, vojska ne dozvoljava nikakvo snimanje, jednako kao ni naoružane srpske straže na ulazu u sela" je insert iz izvještaja HTV iz okolice Gline u srpnju, 1991. godine.

Novinarka Heni Erceg, bivša urednica Feral Tribuna, početkom 90-tih još je radila za Hrvatsku televiziju i izvještavala o prvim barikadama, prvim balvanima na cestama oko Knina i opasnim iskrenjima između pobunjenih Srba i Hrvata na Baniji, Kordunu, Slavoniji. Ovih dana, dok gleda TV vijesti iz Ukrajine, sve te slike, kaže, iz 90-tih u Hrvatskoj, vraćaju joj se poput "flash backova".

"Srbi u Krajini su tražili kulturnu autonomiju, Hrvati svoju državu. I sve se to, u početku, činilo onako naivno, ali vrlo brzo se, zapravo, pokazalo, kao i danas u Ukrajini, da iza svega stoje mračne, nacionalističke namjere. Kao što se ovdje uspostavilo da Milošević hoće i više od kulturne autonomije, a Tuđman i puno više od pristojne nacionalne, demokratske države, tako mi se čini da je i danas u Ukrajini identična stvar, da je Putin, recimo, nešto kao Milošević, a Tuđman, recimo, kao Julija Timošenko", kaže Erceg.

"Mogu Hrvati da stvaraju svoju novu državu, ali samo, isključivo, zapadno od linije Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica! Sve što je istočno od te linije, srpsko je!" (insert iz Šešeljeva govora pred pobunjem Srbima u Baranji, 1991.)

Tako je, 90-tih, pobunjene hrvatske Srbe, ustrašene novom, nacionalističkom vlašću, 90-tih, "štitio" haški optuženik za ratne zločine i srbijanski radikal, Vojislav Šešelj, uz dobro poznato iscrtavanje velike Srbije i rečenicu: "Htjeli su rat, imaju rat".

Oživjeli su "ustaše" i "četnici".

I Rusija štiti Ruse, ma gdje se nalazili. I sve se to u Ukrajini, zaključuje novinarka Heni Erceg, može vrlo brzo pretvoriti u opasan rat, kao što se dogodilo i u Hrvatskoj, u što u ljeto 1990., iako je izvještavala sa sve vrućeg terena, ni sama nije vjerovala.
Heni Erceg
Heni Erceg
"Na početku su bili u civilu, poslije toga su imali neke puškice, pa su onda potpuno poludjeli, pa se sve to pretvorilo u neku paravojnu situaciju, vrlo opasnu, vrlo agresivnu. Sve do onog trenutka kad mi je Milan Martić rekao da više ne dolazim jer će me ubiti! Tako je bilo i na Baniji i u Slavoniji. Grozna je ta manipulacija sa svim tim ljudima, i od strane Tuđmana, i od strane Miloševića, koja se na koncu izrodila u toliko mrtvih", ističe ona.

"Kad sam gledala prve kadrove iz Ukrajine, s Majdana u Kijevu, prva reakcija je i meni bila - Dobro, ljudi su izišli van da traže neka svoja prava. A onda se i tamo vrlo brzo i tragično uspostavilo da iza te tobožnje nacionalne države i želje za suverenitetom, leži najgrozniji fašizam, da žele ruskoj manjini ukidati sva njihova prava, da ih brišu, da bi slijedeći korak lako mogao biti ono što se dogodilo u Hrvatskoj sa Srbima, dakle da kažu zbogom, doviđenja, idite vi malo preko granice. Dakle, da se dogodi etničko čišćenje. Sve su to vrlo slične stvari i tragično je da taj svijet, a tu mislim na Ameriku i EU, ništa ne uče, nego se čini da to sve skupa, njima i odgovara", naglašava Erceg.

Sveučilišni profesor i predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, doktor Zoran Pusić, zamjera Europskoj uniji što je kod građana Ukrajine stvorila lažni osjećaj da bi Ukrajina preko noći mogla postati članica Unije, a samom Kijevu neke radikalne poteze, kao što je izbacivanje ruskog jezika.

"To me odmah podsjetilo na događaje u Hrvatskoj i na promjenu Ustava i izbacivanje Srba kao konstitutivnog naroda, što je bio grub i loš potez ostrašćenih nacionalista, koji su samo donijeli nesreću i koji su dolijevali ulje na vatru. Naravno da položaj Rusije sliči položaju Srbije 1991. godine u sukobu sa Hrvatskom. Postoji velika ruska manjina u Ukrajini, koja se tome protivi, pa potezi jedne strane radikaliziraju drugu stranu. To smo uistinu već vidjeli kada je počinjao raspad Jugoslavije, i konačno rat, koji je toliko nesreće i patnje ljudima na ovim prostorima donio", ocijenjuje Pusić.

Situacija podsjeća na situaciju na Balkanu 1990. i 1991., ali samo u dva segmenta, eskalaciji nasilja i činjenici da se i u ukrajinskoj krizi ne raspravlja o granicama država, nego o granicama nacija, sve ostalo je različito.

"Što god mislili o situaciji u Hrvatskoj 1991. i 1992. godine, Hrvatskom je ipak upravljala demokratski izabrana Vlada. Situacija danas u Ukrajini nije takva jer trenutna vlast u Ukrajini nije demokratski izabrana. To može izazivati strah od eventualnih posljedica kod ruske zajednice, a vjerojatno i ne samo kod ruske zajednice", ističe doktor Neven Budak, profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

Ilustrativna fotografija
Ilustrativna fotografija
Zapad je olako shvatio krizu u Ukrajini i napravio niz krivih procjena, kao i 90-tih na Balkanu, smatra doktor Mate Granić, hrvatski ministar vanjskih poslova iz 90-tih, danas vanjsko-politički analitičar.

"Ukrajina ima dvije budućnosti, jedna je totalna nestabilnost, koja će na kraju izazvati i bijes samih građana Ukrajine, čak i onih na zapadnoj Ukrajini, a druga je stvar koja može dovesti do vojne intervencije Rusije u dijelu Ukrajine, kao što je bila Osetija i Abhazija", tvrdi Granić.

Sličnost je samo u pojavnim elementima, ali srž ukrajinske krize bitno je drugačija od one na Balkanu 90-tih.

"Na Ukrajini se lome odnosi snaga Moskve i Zapada i u pitanju su velike geostrateške igre", naglašava sveučilišni profesor u mirovini, analitičar i politolog, doktor Branko Caratan.

"Zapad ne može puno napraviti kada je u pitanju Ukrajina, kao što nije mogla napraviti puno kada je u pitanju bila Gruzija. Na drugoj strani predsjednik Putin je bio isprovociran da reagira jer je prije toga Zapad dosta otvoreno podržavao promjenu vlasti u Kijevu. Možda je sreća da je u ovom momentu u Vašingtonu predsjednik Obama, koji nastoji izvući američku politiku iz globalnih konflikata. Njemačka politika nema interesa da se ide na zaoštravanje, a i Moskva je svjesna činjenice da postoji jedna crta koja se ne bi trebala preći. To je sve pod pretpostavkom da se događaji ne otrgnu kontroli", zaklčjučuje Caratan.
XS
SM
MD
LG