Crnoj Gori treba održivi, a ne elitni turizam

Kada je riječ o crnogorskom turizmu, čini se kao da se iz ljeta u ljeto ponavlja obrazac po kome su resorno ministarstvo i nacionalna i lokalne turističke organizacije pune optimizma, sa potkrepljujućim statističkim podacima o broju posjetilaca.

Sa druge strane, stručnjaci ukazuju da se malo toga u crnogorskom turizmu mijenja na bolje i da se sve svodi na popunjenost kapaciteta 40–tak dana i to pretežno slabo-platežnim gostima iz regiona. Kakvi su utisci turističkog eksperta, dekana Fakulteta za biznis i turizam iz Budve, Rada Ratkovića?


Ratković: Ovo je 22. repriza od 1991. na ovamo. Imamo sezone koje sliče kao jaje jajetu - kratka sezona se velikom špicom, velikom gužvom. Ove godine se po ulicama očekuje još veća gužva zbog ogromnog broja ljudi koji su došli u svoje stanove kolima. Već sada se neudobno saobraća. Nema nikakvih promjena, uprkos upozorenju stručnjaka. Mislim da se previše akcent stavlja na to da se predstavimo u što boljem svjetlu, prije sveg nosioci javnih funkcija, a da se programski ne ide u suštinu problema, da reformišemo tržište, odemo na glavna tržišta, produžimo sezonu, da provodimo onu dobru strategiju koju smo usvojili u Master planu, koji su za nas radili Nijemci.

RSE: Iz Crnogorskog turističkog udruženja su saopštili kako je neprihvatljivo dalje balansiranje između masovnog i elitnog turizma. Pozvali su crnogorsku vlast da se konačno odredi. Šta Vi mislite o toj konfuziji u turističkoj strategiji?

Ratković: Ne bih to nazvao balansiranje između masovnog i elitnog jer elitnog nemamo. Elitni turizam kao kategorija ne postoji. Treba da postoji jedan kvalitetan turizam, komercijalni turizam, održiv turizam. U Crnoj Gori on treba da bude pretežno višeg srednjeg nivoa, sa oazama najvišeg nivoa – kako je dano u Master planu. Ovo što imamo je negativan turizam. Koncentracija je u stanovima i postoji neorganizovanost na nivou destinacije, kao da smo na buvljoj pijaci. To susjedi na Mediteranu ne dozvoljavaju. Treba samo poći do Hrvatske i vidjeti kako su oni uveli red. I mi smo nekada imali sličan red prije, 90-tih godina. Konačno bi trebali da se organizujemo na odgovarajući način i da provodimo dobru strategiju koju smo usvojili na prijedlog njemačkih stručnjaka. Za strategiju nema problema, ali ima problema sa organizacijom u provođenju strategije i sa samim provođenjem strategije – jedni u klin, drugi u ploču.

RSE: Ono što ovu sezonu razlikuje od prethodnih je izlazak hotelijera iz svih državnih organizacija i institucija zbog toga što je i ove godine dopušteno opštinama da budžete pune oporezivanjem privremenih objekata, koji su nelojalna konkurencija hotelima i ugostiteljskim objektima, a koji posluju tokom čitave godine. Neki to dovode u vezu sa nastupajućim izborima i privlačenjem birača. Kako Vama to izgleda i kakve su posljedice po najvažniju granu privrede to što u reklamiranju Crne Gore, kao turističke destinacije, neće biti njenih najpoznatijih hotela?

Ratković: Mislim da hotelijeri konačno počinju ekonomski da misle. Dosta se povlađivalo u ekonomskim odlukama i izbornim pravilima. Mislim da je ovo jedno ekonomsko i racionalno ponašanje. Po prirodi stvari, državne funkcije rade u skladu sa nalozima onih koji su ih postavili. Pošto nisu konstituirani kao oblici privatno javno partnerstva, oni slušaju Vladu, a Vlada sluša najmoćniju političku organizaciju. Nisam za to da pravimo razlaz jer je neophodno imati turističku organizaciju na lokalnom i republičkom nivou. Potrebno je da se ona reformiše i reorganizira, da se vratimo na elaborat koji su radili internacionalni i domaći eksperti, i da se rekonstituiše turistička organizacija, da turistički biznis ima uticaj na rad, a ne da ima monopol. I vlast i društvene organizacije i NVO sektor, ali i ekonomija i biznis, moraju da imaju u tim organima presudnu ulogu. Na taj način bi se oni racionalizovali i ponašali u skladu sa dugoročnim interesima razvoja turizma. Oni, u sadašnjoj situaciji, isključivo zavise od državnih organa, a državni organi isključivo zavise od vladajućih partija. Tu nema mjesta za racionalno ekonomsko promišljanje.

Objediniti turističku ponudu

RSE: Ono što je isto ove godine, kao i prethodnih, je to što ni ove sezone neće biti low-cost avio kompanijama. Koliko Crna Gora, odnosno njena turistička privreda, trpi zbog toga, budući da smo prevashodno avio destinacija? I sa druge strane, kada je riječ o putnoj infrastrukturi, Vi smatrate da je Crnoj Gori potrebnija izgradnja jadransko-jonskog auto puta, nego onog od Bara do Boljara?

Ratković: Mislim da ste dobro interpretirali. Mi smo avio-destinacija i nama trebaju avioni. Koji avioni mogu da dovedu goste po povoljnim uslovima? To su čarter prevoznici. Oni mogu da se pojave jedino ako imamo tour-operatore, evropske i velike, angažovane kod nas. Oni će se pojaviti ako imamo objedinjenu turističku ponudu. Mi nemamo objedinjenu, ni turističku ponudu prodaje, a samim tim nemamo ni tour-operatore. Ne mogu oni da razgovaraju sa velikim brojem malih ponuđača. To je neracionalno i vremenski je neizvodljivo. Nadležni organi uporno odbijaju da budu mentori jedne takve integracije. Isto važi i za low-cost kompanije, s tim što mislim da bi smo mi, kao relativno malo tržište, trebali taj problem da rješavamo u saradnji sa susjednim destinacijama, prije svega sa Hrvatskom i Albanijom, pa i sa BiH. Ipak smo mi malo tržište da bi očekivali da low-cost participira sa nekim velikim procentom u dovozu naših turista. Za razliku od low-costera, turističke agencije bi mogle da organizuju čarter prevoze, uz uslov da se mi prodajno integrišemo i organizujemo u Crnoj Gori. Mi to uporno sa stručnih tribina poručujemo, ali to nema ko da čuje.

Mislim da su, vođeni ekološkim razlozima, njemački eksperti, koji su pravili Master plan, na neki način smatrali da ne treba da forsiramo gradnju puteva, da je za ekologiju bolji avio prevoz. Ali, to je jedna krajnost. Mislim da je to naša prirodna veza sa onim što već postoji. Hrvatska je do Ploča dovela autoput. Vjerovatno će ga dovesti do Dubrovnika. Mi treba da se nakačimo na taj put i da budemo jedna tranzitna destinacija prema Bliskom Istoku. To je jedna pozicija koja je logična za nas, koja je najekonomičnija. Treba da se povežemo na ono što već postoji u Evropi, a ne da izmišljamo neke nove trase. Ne vidim da Srbija ima neke ekonomske interese, niti političke, da forsira da bi se brže došlo do Crne Gore, da se pravi autoput od Beograda do Boljara. I po postojećim putevima, uz njihovo bolje održavanje ili neke treće trake, mi možemo taj saobraćajni položaj da popravimo. Za dana se stiže se iz svih krajeva Srbije za Crnu Goru. Prema tome, kola mogu da stignu, a iz Evrope ne možemo ni za dva dana.

RSE: Često kao jedan od suštinskih nedostataka crnogorske turističke ponude ističite njenu iscjepkanost, neujednačenost u kvalitetu i cijenama, odnosno ukazujete na nužnost takozvanog destinacijskog menadžmenta, marketinšku objedinjenost koja podrazumijeva usaglašenu politike prodaje za isti standard i isti kvalitet. Šta je prepreka za tu integraciju malog i srednjeg biznisa u crnogorskom turizmu, kao što je to slučaj u zemljama EU?

Ratković: Treba neko da ih pozove. Sa malim hotelijerima sam razgovarao. Oni su svjesni ovoga problema, ali kažu, s pravom, ako ja pozovem moje kolege, oni neće doći na moj poziv jer ko sam ja da ih pozivam. Isto tako ja neću da dođem na poziv moga kolege. Treba da ih pozove neko ko je specijalizovan za destinacijski menadžment, a to je turistička organizacija. Prije svega, uz pomoć Ministarstva, treba da ih pozove i objedini, da to digne na nivo nacionalnog interesa. Za tim pozivom će sigurno hotelijeri doći jer svi žele da produže sezonu i poprave svoje rezultate. Neki su ljudi, u razgovoru sa mnom, iz javne turističke agencije, rekli da oni ne žele da se miješaju u privredni život. Ali to nije miješanje u privredni život, već u finansijski menadžment, a to treba da bude njihova glavna funkcija. Zbog toga je potrebna reorganizacija turističke organizacije, da se transformišu iz državnih institucija u oblike privatnog javnog partnerstva, kao što je to svuda na Mediteranu.