Dvadesetpetogodišnji radnik nikšićke Željezare, Milun Todorović je u ponedjeljak uveče teško povrijedjen kada mu je na noge pao komad čelika koji se odlomio sa prese. To je samo posljednji u čitavoj seriji povreda željezaraca u prethodnom periodu, od kojih su se neke završile i smrću radnika.
"To je samo jedna u nizu teških tjelesnih povreda za nešto više od dvije i po godine od kada je turski Toščelik preuzeo Željezaru“, rekao je poslanik opozicionog Demokratskog fronta, Janko Vučinić koji ističe da je u protekle dvije i po godine zabilježeno je preko 25 teških tjelesnih povreda uz izgubljena dva života na radnom mjestu, nakon čega nije bilo nikakve reakcije ni Toščelika ni nadležnih državnih institucija.
„Krajnje je vrijeme da se o problemima radnika Toščelika javno raspravlja“, rekao je Vučinić koji je predlaže da skupštinski Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje zakaže kontrolno saslušanje ministra rada i socijanog staranja Predraga Boškovića, glavne inspektorke rada Angeline Medjedović, direktora Instituta za javno zdravlje Bobana Mugoše i predstavnika dva sindikata, a uz prisustvo predstavnika Sindikata željezare koji su se, upravo ovih dana, javno oglasili optužujući poslodavca za zlostavljanje za koje se pretpostavlja da je, osim što je nezakonito, uzrok brojnih teških povreda na radu od kojih su neke bile i fatalne.
„Radnici se tjeraju da rade više nego što je zakonom propisano – po 10, 12, 16... sati dnevno i to u čeličani gdje su veoma teški uslovi za rad. Tu se ne može izdržati ni osam, a kamoli 16 sati. Radnicima se šalju prijeteća pisma – da će dobiti otkaz ako ne rade kako im se kaže. Prijeti se i usmeno. Uz to radimo u veoma teškim uslovima, na dotrajalim mašinama“, kaže predsjednik Sindikata Željezare Toš čelik, Pero Kadović.
Kadović kaže da će zaštitu tražiti od državnih institucija.
„Nijesmo još zvanično. Čekali smo, nadali se da će biti bolje, medjutim, ništa od toga.“
RSE: Da li ste imali usmenu komunikaciju sa nekim iz Ministarstva rada i socijalnog staranja ili nekih drugih državnih institucija?
Kadović: Za sada, ni sa kim.
„Situacija u nikšićkoj Željezari nije jedinstven slučaj, već odraz opšteg stanja u Crnoj Gori“, kaže predsjednik Udruženja za zaštitu prava radnika, Radoje Lakušić.
„Zakonodavstvo i njegova primjena stvaraju uslove da poslodavci rade što god hoće. Nema kolektivnog ugovora, radnici su zapošljeni na odredjeno, a onda poslodavac po isteku ugovora može jednostavno da ga ne produži. Poslodavci mogu držati zaposlene i po 10 ili 16 sati dnevno. To je masovna pojava kao i neplaćanje prekovremenog rada. Radnik apsolutno nije zaštićen. Prema odredbama Zakona o radu, Inspekcija rada nema ni obavezu ni pravo da interveniše u tim slučajevima.“
Pošto se, po Lakušićevim riječima može zaključiti da je malo vjerovatno da radnici koji su izloženi zlostavljanju od strane poslodavca mogu očekivati zaštitu, te da su ostavljeni na milost i nemilost poslodavcima, postavlja se pitanje – da li to znači da se radnici za bolji položaj mogu izboriti samo radikalnim sindikalnim metodama kao što su štrajkovi i protesti.
Medjutim, predsjednik Udruženja za zaštitu prava radnika, Radoje Lakušić kaže da izlaza gotovo i nema.
„Prvo ograničenje je što u takvim fabrikama gdje se proces proizvodnje ne može zaustaviti bez velikih posljedica, štrajk nije rješenje. Drugo, svaki radnik koji bi posegao za štrajkom dobiće otkaz i to na sasvim dozvoljen način, opet preko rada na odredjeno, tako da gotovo da nema izlaza.“
