Od sistema u kome je vjerski identitet bio nepoželjan, do sistema u kome je religija postala dominantna društvena sfera, postavlja se pitanje šta znači biti ateista u današnjem bh. društvu? Kako je BiH dospjela iz jedne krajnosti u drugu?
U vremenu kada je vjersko-nacionalni identitet postao primaran, a ostalo što nije utemeljeno na ovim načelima - društveno neprihvatljivo, može se postaviti pitanje: da li atesti čine novu manjinu u BiH? Univerzitetski profesor
Ugo Vlaisavljević podržava tu tvrdnju:
„Postoje oni koji nastupaju u javnosti kao nevjernici, i oni koji naročito, iako su i u politici, i u obrazovanju, i u medijima, insistiraju na tome da su vjernici, tj. na svom vjerskom identitetu, pa je činjenica da se danas ateisti, ili oni koji se u javnosti pokazuju kao nevjernici, ukazuju istovremeno i kao manjina, da podliježu dijalektici većine i manjine i da iskušavaju izvjesnu opresiju.“Profesor
Enver Kazaz također smatra da se ateisti u BiH smatraju društveno neprihvatljivim:
Enver Kazaz:Ateisti su izloženi diskriminaciji (Foto: Midhat Poturović)
Pitanje ateizma nije uvijek bilo sporno, navodi primjer
Katarina Crnjanski-Vlajčić, magistrica religijskih studija Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije u Sarajevu:
„Da li se neko osećao kao ateista početkom XX veka nećemo saznati zato što mu nikada nije bila data javna opcija da kaže da li se oseća kao ateista. U toku Socijalističke Jugoslavije bilo je mnogo lakše izjasniti se kao ateista nego kao protestant, jer moramo priznati da je određena forma izbegavanja religijskog identiteta bila upravo poželjni i prihvatljivi društveni identitet.“
PRAKTIČNI ATEIZAM I DEKLARATIVNA RELIGOZNOSTTeško je danas utvrditi koliko ima građana u BiH koji se slobodno izjašnjavaju kao ateisti, riječi su direktora Interreligijskog instituta u BiH,
Marka Antonia Brkića:
„Ne postoje ozbiljna istraživanja koja nešto govore u tom smislu. Ono zadnje što imamo po popisu iz 1991. je da se to kreće negdje oko pet posto. Siguran sam da praktičnog ateizma ima puno više, a i onih koji se deklariraju u određenom smislu religioznima zbog nekih, uvjetno rečeno, nametnutih ili poželjnih društvenih ponašanja.“
Religija je postala dominantna sfera bh. društva, smatra profesor Enver Kazaz, stoga bi se parola „Nevolje tjeraju u bogomolje“ mogla i drugačije protumačiti:
„'Danas nevolje tjeraju u bogomolje' - ako bismo se igrali podznačenjima te parole, onda bismo mogli reći da se zapravo u religijskim institucijama odvijaju najunosniji poslovi i da sad nevolje postaju izvor dobiti. Meni je ta parola bitna iz još jednog ugla – egzistencijalnog. Naime, ljudi pokušavaju da riješe svoj egzistencijalni smisao vjerujući u Boga i prihvatajući božansku definiciju čovjeka.“Ukoliko bi BiH htjela sačuvati kulturu različitosti njenih građana, trebala bi se više pridržavati principa sekularizma, riječi su magistrice Katarine Crnjanski-Vlajčić:
„Ključ rešenja tolerancije između pristupa ateizmu i teizmu jeste upravo u sekularnoj državi koja će omogućiti jednake šanse svima. Nažalost, mi danas ne živimo u takvom društvu, a to daje odgovor i na pitanje ko može biti dekan fakulteta i ko može biti direktor preduzeća - zato što je religija apsolutno prisutna u javnom prostoru i zato što mi danas možemo samo deklarativno reći da živimo u sekularnom društvu.“Profesor Ugo Vlaisavljević slikovito objašnjava moguće rješenje:
„Ako je Njutnu moglo biti rečeno za njegovu „Mehaniku neba“: „Sve je to u redu, ali gdje vam je tu Bog?“, ja bih to iskoristio i rekao na sljedeći način: „Ako danas sekularizam u BiH treba da sačuvamo, onda ne treba da pitamo: gdje vam je tu ateista.“