Srpski demokratski forum traži od Republike Hrvatske da izmijeni diskriminacijske odredbe Zakona o obnovi koje Srbe-povratnike obvezuju da, u obnovljenim kućama ili stanovima, moraju živjeti najmanje 10 godina. Stalne provjere stvaraju kod ljudi strah i pretvaraju ih u neslobodne građane koji se ne usude ni na nekoliko dana napustiti svoje domove, jer bi mogli ostati bez njih i još državi vratiti uložena sredstva.
„Ja imam kćer udatu u Beogradu. Jel' vi vjerujete da ja ne smijem da obiđem svoje dijete, svoje unučiće, jer se bojim da će baš u tom trenutku provjeravati jesam li u stanu i, ako me ne nađu, reći će 'pa, njoj stan ne treba'," ogorčeno priča Karlovčanka, koja nas je zamolila da ne spominjemo njezino pravo (poznato redakciji) jer se boji budući da je već imala loše iskustvo s državnim institucijama.
Naime, prije nekoliko mjeseci, za jedne posjete kćeri u Beogradu, doista joj je došla kontrola u stan i raspitivala se gdje je. Na poziv prijateljičinog sina studenta, kojeg je za to vrijeme ostavila u stanu, hitno se vratila u Karlovac i tek uz pomoć Odbora za ljudska prava jedva dokazala da je izbivala samo nekoliko dana.
„Muškarac i žena koji su došli u provjeru bili su vrlo neugodni, povišenim tonom su pitali tog dečka 'pa, kako ona može da napusti stan, kamo je otišla, pa, njoj stan onda i ne treba. Dečko je bio u šoku i hitno me nazvao. Ne mogu vam opisati kako se osjećam, umjesto da, nakon svih potucanja od stravičnih 90-tih, konačno uživam u svom stanu ja se osjećam kao da sam neki ratni zločinac, ili oni teški kriminalci-ubojice koje puste iz zatvora, ali s onom metalnom narukvicom oko noge da su im stalno pod kontrolom, tako i ovo, imam osjećaj kao da prate svaki moj korak, jesam li ušla ili izišla iz stana, s kim sam, tko mi dolazi, kuda idem.... strašno, strašno, strašno. Meni je to toliko bolno, ja sam toliko ponižena, ja volim ovu zemlju jer sam se ovdje rodila, ali to što su nam napravili, to je strašno“.
U Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije pismeno su nam potvrdili da je dosad, u cijeloj Hrvatskoj, protiv 46 korisnika obnovljenih kuća, pokrenut postupak odnosno tužbe radi vraćanja sredstava uloženih u obnovu, jer je utvrđeno da u njima ne žive.
Veljko Džakula
Predsjednik Srpskog demokratskog foruma
Veljko Džakula smatra da Ministarstvo treba obustaviti postupke i poništiti dio ugovora kojim su se ljudi obvezali prebivati 10 godina u obnovljenim kućama jer nisu stvoreni i uvjet za život. Na temelju slučajeva s područja Pakraca, Džakula tvrdi da se takvi postupci i provjere provode samo nad srpskim povratnicima, a ne i nad Hrvatima povratnicima, koji su također dobili obnovljene kuće.
„Svakako da je to diskriminacija jer se stalno 'čačka' da li Srbi dolaze, da li tu žive, da li ne žive i to, naravno, iritira jer se radi isključivo o etničkom principu. Svi su ti ljudi potpisali te ugovore, jer su išli sa željom i namjerom da će živjeti u tim kućama i htjeli su obnovu, no za život nije dovoljna samo obnovljena kuća, vi morate imati i zaposlenje kako bi mogli plaćati režije, struju i sve ostalo. A kako se nisu stvorili uslovi za život, ljudi su, zbog posla, morali promijeniti sredinu. No, Vlada im tim ugovorima, koje su oni, u nevolji i dobroj namjeri potpisali zadire u njihovu privatnost, ograničava kretanje i dovodi u situaciju da ne mogu te kuće koristiti, jer nemaju od čega živjeti, a s druge strane, ako ih ne koriste, moraju vratiti državi uloženi novac, ili će ostati bez kuća“, navodi Džakula.
Dosta upitnika
U pismenom priopćenju Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije ističu da je ministarstvo zakonskim odredbama dužno pokrenuti postupke protiv onih korisnika koji ne ispunjavaju svoje ugovorom preuzete obveze. Sukladno Zakonu o obnovi, navode dalje, korisnici su prilikom podnošenja zahtjeva i sklapanja Ugovora o obnovi dali pisanu izjavu kojom se obvezuju vratiti u stambeni objekt u roku od 30 dana od završetka obnove. Također, obvezali su se u njemu prebivati najmanje 10 godina, a objekt ne smiju otuđiti bez suglasnosti Ministarstva.
Novinar Novog lista
Tihomir Ponoš istraživao je situaciju u selima oko Pakraca jer je dobio podatke da je bivše ministarstvo regionalnog razvoja zatražilo od policije u rujnu prošle godine da za 21 osobu, isključivo srpske nacionalnosti, provjeri da li stvarno koriste obnovljene kuće u selima oko Pakraca. U selima oko Pakraca obnavljane su kuće uništene u ratu i Hrvatima i Srbima, mnoge od tih kuća su prazne i vlasnici u njima ne žive, ali, ističe za RSE Ponoš, provjeravaju se uglavnom srpske kuće.
„Ima tu dosta 'upitnika'," kaže Ponoš,
"u tim selima oko Pakraca je dosta napuštenih kuća, bez obzira jesu li njihovi vlasnici Srbii Hrvati, e sad, zašto se provjeravaju, recimo, samo određene osobe, nemam odgovor. Drugo, trebalo bi provjeriti i samu ustavno-pravnu osnovu samih ugovora, odnosno može li se nekoga natjerati da 10 godina ne smije napustiti kuću niti je prodati, ali država u Ugovoru ima pravnu osnovu za pokretanje tužbe, ako ljudi ne žive u kućama. Od 46 tužbi u cijeloj Hrvatskoj u 5 slučajeva je došlo i do pravomoćne presude i ljudi ukupno moraju vratiti 1 milijun i 100 tisuća kuna, a ono štoje zanimljivo jest da je dobar dio tih postupaka pokrenuti pri isteku tih 10 godina“.
Predsjednik Srpskog demokratskog foruma kaže da se to ne događa samo u Zapadnoj Slavoniji nego i u Istočnoj Slavoniji, Kordunu i Baniji.
„Pa, zašto se iživljavaju nad to malo ljudi što je ostalo. Istraživanje profesora Mesića sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta pokazuje da je ukupno obnovljeno 48 tisuća srpskih kuća, a od njih 48 hiljada, čak 30 hiljada stoji prazno, neuseljeno! Pa, to bi trebao biti dovoljno alarmantan podatak za svaku vladu, pa i hrvatsku, da se upita zašto ti ljudi ne žive u tim kućama, koje su to prepreke? Jesu li to životni uvjeti, je li to posao, je li to sigurnost, je li to okruženje u kojem žive? Pa, Vlada ne može samo ponuditi ugovor, pa ti potpiši da ćeš tu stalno biti, a ako nisi mi te kažnjavamo, a pri tome ne čini ništa da ljudima osigura opstanak“.