Dostupni linkovi

Ajla Terzić: Ručni prtljag


Ajla Terzić
Ajla Terzić
Piše: Ajla Terzić

Ispostavilo se da sam dijagonalno preletjela pola Amerike sa makazama u ručnom prtljagu. Te iste makaze – jedne, obične, metalne, da parafraziram Andrićevu priču - kupila sam prošlo ljeto u Kaliforniji i njihovu namjenu ne treba posebno da objašnjavam. Rezale su novogodišnji papir za poklone, kolegica iz Vijetnama njima je šišala kolegicu iz Pakistana, a dobro su mi služile i da se riješim tvrdog kartona paketa, uglavnom knjiga sa online trgovine Amazon. Stoga sam se nemalo iznenadila kada sam ove makaze ne maloga formata prošle sedmice ugledala na dnu putne kozmetičke torbice. Ovo ukazanje ne bi bilo nikakva atrakcija per se da ih nisam primijetila u sobi hotela Radisson u Fargu, Sjeverna Dakota. Kao što rekoh, dijagonalno sam avionom preletjela pola Amerike sa ovim makazama u ručnom prtljagu. Tačnije, zrakom sam prešla oko sedam saveznih država, plus jedan district, dva ozbiljna planinska vijenca, jedno veliko jezero, zloglasni Dejton, rijeku Mississippi, sve sa opasnim oružjem u ručnom prtljagu. ili, ako ćemo tačnije, dva hladna oružja ako se makaze razdvoje. Pri tome, promijenila sam tri letjelice, dvije lake i jednu teretnu, u Washington D.C.-ju, Columbusu, Ohio te Chicagu, illinois da bih konačno stigla u Fargo.

Na aerodromu Ronald Reagan sam u neznanju glatko prošla metal detektore, rentgene i policajce, koji su mi uzeli bocu za vodu što sam je u žurbi zaboravila u torbi. Dalje od Reagana nije bilo, naravno, nikakvih skenera, samo ja sa torbom natrpanom uglavnom knjigama o Danilu Kišu i primjercima vlastitog romana koje sam nosila za mog prijatelja Johna C.Coxa. Pet dana sam provela na North Dakota State University u kultnom gradu Fargo gdje sam imala dva čitanja iz mog romana koji John prevodi na engleski jezik, održala sam dva časa iz medija, govorila na času iz lingvistike i dokumentarnog filma, sastala se urednicima studentskog lista Spectator te održala workshop za pisanje sa književnom grupom Red River Valley.
Čim sam se vidjela sa Johnom, podijelila sam sa njim moje otkriće, nakon čega mi je on rekao da ne brinem te da ako mi je stalo do makaza, može mi ih poštom poslati nazad u Washington. Sjetila sam se da se u nekim dijelovima BiH vjerovalo nekad da, ako žena u trudnoći sjedne blizu makaza, rodiće žensko dijete a ako sjedne blizu noža, dijete će biti muško. To je za buduće majke. Za trenutne putnike, makaze u ručnom prtljagu mogu samo da znače nevolju.

Mjere sigurnosti u Americi lajtmotiv su svakodnevnice, posebno nakon 11.septembra. U javnom prevozu sa razglasa će bezbroj puta ponoviti da se putnici drže dalje od vrata, u toaletima postoje detaljna i slikovna uputstva za pranje ruku, na američkim univerzitetima, od Davisa do Harvarda na sve strane stoje upozorenja kojima je cilj da se zaštiti najperspektivnija populacija, u hotelskim dvoranama i javnim prostorijama prestižnih ustanova pored vrata obično stoji ploča koja označava maksimalni kapacitet interijera.

Prilikom ulaska na Vrhovni sud, u zgradu Capitola, FBi, Pentagon, staru zgradu Pošte koju je Donald Trump unajmio na 60 godina, Metropolitan muzej u New Yorku ili Ground Zero, mjere sigurnosti jednako su temeljite, a u nekima od ovih institucija oduzimaju se mobiteli i kamere. (Doduše, saslušanje na Vrhovnom sudu koje sam imala priliku da posjetim bilo je prekinuto od strane aktiviste za kojeg se kasnije ispostavilo da je imao skrivenu kameru. Snimak ovog saslušanja je sutradan osvanuo u Guardianu, što je bio istorijski presedan jer su kamere unutra strogo zabranjene i oko toga se još vodi debata.)

Prije puta u Fargo sa mojom Humphrey grupom sam išla u obilazak državnog zatvora u Jessupu, ulazak u ovu kaznenu instituciju, koja je sagradjena 1991. kao zatvor maksimalne sigurnosti, bio je uveliko drugačiji i ozbiljniji od svega što sam ranije vidjela. Pregled je temeljit i bez žurbe, jer je ako ičega tu imaju na pretek, onda to je vrijeme. iako je cilj naše posjete bio ekonomsko-turistički - fiskalni dohodak ove institucije po državu Maryland za 2013 bio oko 100 miliona dolara - nemoguće je u ljudima koji izradjuju odličan namještaj ne vidjeti zatvorenike. Nakon usputnog razgovora o evropskoj istoriji i o tome šta zatvorenici čitaju, u biblioteci sam čovjeka koji je radio na izdavanju knjiga pitala koliko mu je još ostalo. Tu sam doživotno, rekao je Jason. Na sve strane u zatvoru Jessup stoje upozorenja da se mašinama ne rukuje bez prethodne stručne obuke. Alat se vraća na strogo obilježena mjesta a zbog sigurnosti stražari ne nose pištolje jer bi lako mogli biti upotrijebljeni protiv njih, već samo lisice i pepper sprej.

Prije leta iz Farga, odlučila sam da makaze ostavim na istom mjestu da vidim šta će se desiti ovaj put. Prije leta u 11:50 za Chicago, na aerodromskom skeneru moj je ptljag prošao bez problema, no u zadnji tren su ga povuli nazad. U momentu sam odahnula – konačno da me riješe makaza i dileme oko sigurnosnog sistema na aerodromima. Službenica me pitala da li u torbi imam oštre predmete na što sam ja neodredjeno odgovorila da ne bih trebala. Potom je preuzela moju torbu i u ogradjenom prostoru sa gumenim rukavicama na rukama počela da pregleda unutrašnjost. U torbi je i na povratku bilo mnogo knjiga, s tim da sam spornu kozmetičku torbicu stavila doslovno na vrh odjeće. Na trenutak sam pomislila da je ovo možda bilo nesmotreno jer su na moj gate za Chicago putnici već počeli da ulaze. Ne bi mi smetalo da ostanem u Fargu, ali u zatvoru da, jer sad znam kako i to izgleda. Službenica je konačno stala sa pregledom moje torbe i pitala me da li imam posebnu prozirnu kesu u koju treba da stavim mala pakovanja kozmetičkih proizvoda. Potom je opet stavila moj prtljag na skener i sa profesionalnom gorljivošću onih koji žive i rade u gradovima na margini, upozorila me da idući put tekućine stavim u odvojenu plastičnu kesu. i to je bilo sve. Vratili su mi prtljag i u njima makaze. Jedne, obične, metalne.
XS
SM
MD
LG