Sarajevo: Vijećnica još zadugo neće biti obnovljena

Ovoga vikenda navršava se okruglo dvadeset godina od kad je izgorjela Vijećnica, jedan od najupečatljivijih simbola Sarajeva. Stanovnike glavnog grada BiH kojima je nostalgija primarna emocija, teško je ubijediti kako su prioriteti nešto malo drugačiji i kako se moraju miriti sa činjenicom da ih, prilikom svakog ulaska u Grad, umjesto drage slike,  očekuju zavjese od umazanih krpa.

Nažalost, ne samo njihovu, tako će biti još zadugo. Ako je vjerovati agendi na koju su na prigodničarskoj presici podsjetili gradski oci, barem tamo negdje do 2014. Dosad je, naime, u tri odvojene faze u obnovu objekta uloženo oko 5 miliona eura, najviše inostranih donacija, a trebalo bi još barem toliko da se posao rekonstrukcije privede kraju.

Ko ne zna, podsjećamo da je Vijećnica, kad je zapaljena, bila Nacionalna i univerzitetska biblioteka. Novo će vrijeme, ali i novi bibliotečki standardi, uputiti razmišljanje ka preinakama onomadne funkcije, pa će se obnovljena građevina dijelom vratiti prvotnoj namjeni. Pripasti, naime, gradskoj administraciji. Ali, isključivo za njene reprezentativne funkcije. Tamo neće sjedjeti činovnici, obećao je gradonačelnik Alija Behmen. 

Ostatak, prije svega reprezentativni prostori, aula, centralni hol i svečana sala dobiće svoje javne funkcije. Koristiće se za izložbe, koncerte, književne večeri, performance…
Podrum, pak, postaće Muzej razaranja Vijećnice i u njemu će se obreti i reprezentativni uzorci nekadašnjeg blaga.

(FOTOGALERIJA: Obnova Vijećnice, fotografije: Midhat Poturović)


Inače, Vijećnicu je novouspostavljena austrougarska vlast krajem devetnaestog stoljeća sagradila za potrebe gradske uprave, a vremenom je građevina u pseudomaurskom stilu, kažu među najljepšim u tom rodu, postala zaštitni znak jednog vremena . Ujedno i temeljna atrakcija na svakoj razglednici modernog Sarajeva.

U noći između 25. i 26. augusta 1992. godine spržila ju je vatra zapaljena neprekidnom artiljerijskom kanonadom pažljivo usmjeravanom na kuću u kojoj je stanovalo kolektivno pamćenje ovoga naroda, kuću koja je bila simbol na kome su ovdašnji ljudi temeljili samopouzdanje i samopoštivanje u vezi sa opredjeljenjem da se, kad se hoće  može živjeti zajedno. I to kroz vijekove.

Trebaće vremena da se dokuči šta je poslije plamenih jezika ostalo od 3 miliona knjiga, rukopisa, geografskih karata, fotosa, gramofonskih ploča, audio traka što su bile pohranjene u depoima jamačno najvažnijeg objekta za čuvanje baštine “I srpske i hrvatske i muslimanske”. Ali, namjera je od prve minute bila prepoznatljiva.

(VIDEO: Snimci uništavanja Vijećnice)