Prije 20 godina, Sirijac
Hasan Barhawi, ljekar, radio je i živio u Sarajevu. Tu ga je dočekao rat, jer nije želio ostaviti prijatelje. Prije šest godina vratio se u Siriju, gdje se oženio i dobio troje djece. I opet ga je zadesio rat, te se, ovaj put kao izbjeglica, vratio u Bosnu i Hercegovinu. Za RSE govori o stanju u Siriji, humanitarnoj krizi, ali i ljubavi prema BiH.
Oni koji su preživjeli rat u Sarajevu često kažu kako im je patnje u te tri i po godine previše i za dva života. Hasan Barhawi u svega 20 godina razmaka doživio je dva rata. 1992. godine, kao ljekar, porijeklom Sirijac, ostao je u Sarajevu. Sve do 2006. godine radio je pri klinici za hemodijalizu, a onda je odlučio vratiti se u Siriju, gdje su mu živjeli roditelji. I tamo ga je opet zadesio rat.
„Ja sam bio čitav rat u Sarajevu, ali sada, taj rat u Siriji – takav užas i takva zvjerstva nije vidjela ni historija ratova. Režim bombarduje svoje ljude. Ne možeš biti slobodan ni kad oslobodiš teritorij, jer poslije toga dolazi avijacija i sve to sruši. Tamo ljudi i djeca ne znaju gdje bježati. Nemaju kud. Ovo što se vidi u medijima nije ni jedan posto tamošnjeg užasa i žrtava. Djeca koja nemaju hrane, nemaju lijekova, ni najbitnijeg - mlijeka za djecu. Na slobodnoj teritoriji – ako nađeš goriva ili hrane – to je desetostruko skuplje nego normalno“, priča Barhawi.
U Sarajevo je prije dvadesetak dana došao sa suprugom
Munom i troje djece, od kojih najmlađe ima tek nešto više od godinu dana. Kako ima državljanstvo BiH, jedan je od sretnih koji je mogao napustiti Siriju i preći tursku granicu. Sedam dana putovao je do granice. Nisu imali hrane ni mlijeka za djecu. Beba je danima spavala majci u naručju jer je nisu imali gdje spustiti. Pri tome, nešto ranije, djevojčica je imala i operaciju na srcu, te je tek bila prebrodila veliku krizu izazvanu komplikacijama. Iza sebe su ostavili rodbinu za koju danas ne znaju ništa. Munin je brat na ratištu, a roditelji u zoni djelovanja avijacije.
„Ja nemam nikakav kontakt, ni fiksni ni mobilni, ni internet. Sve je to isključeno. Ne znam ni za roditelje. Ja sam došao samo sa suprugom i djecom. Država je kao i privatno preduzeće porodice Asada – sve kontrolišu. Ti nemaš apsolutno ništa. Narod to više ne može da trpi. Diktaturu u Siriji podržavaju Rusi, Kinezi, neki iz Venezuele, Irana. Ljudi su rekli da neće više diktaturu. Počeli su protiv diktature, isto kao što je počeo rat ovdje, sa lovačkom puškom i noževima, a poslije je počela njihova paravojska“, kaže on.
Volim Bosnu
Na pitanje zašto je ostao u Sarajevu tokom rata, ako je već mogao otići, i zašto je, nakon sarajevskog pakla, ostao u Siriji kada je već bilo jasno da je rat na pragu, Hasan kaže:
Hasan Barhawi
Ljubav prema Bosni i Sarajevu Hasan je izrazio i kroz imena svojih kćerki -
Mirele,
Sabine i
Dženite, sve tri rođene daleko od Bosne i Hercegovine.
„Ja sam proveo dvadeset i jednu godinu u Bosni, posjedujem bh. državljanstvo, mada moji roditelji nisu Bosanci, ali, kad sam ja bio u Siriji, kažem tamo prijateljima: 'Vjerujte, imam više želje i volje za Bosnom nego za Sirijom'. Bogami, vjerujte, ja to tako osjećam. Tako moja sva djeca imaju bosanska imena. Bosnu ja volim“, priča on.
Djevojčice su, mada nesretnim slučajem, tako dočekale da žive u zemlji iz koje potiču njihova imena.
Njihov otac, ljekar internista, nada se povratku na posao, jer - iako su se mnogi ponudili da im pomognu - to je, kaže, jedino rješenje za njegovu porodicu.
„Ja sam neki dan svratio do klinike gdje sam radio, mada nismo pričali o mom povratku na posao. Ne znam, čekam. Treba svega, ali – biće svega.“