Nedjelja, 26. maj/svibanj 2013, 10:26 CET

Bosna i Hercegovina

Sirijac Hasan Barhawi: Užas kakav nije vidjela historija ratova

Hasan Barhawi
Hasan Barhawi
Veličina slova - +
Prije 20 godina, Sirijac Hasan Barhawi, ljekar, radio je i živio u Sarajevu. Tu ga je dočekao rat, jer nije želio ostaviti prijatelje. Prije šest godina vratio se u Siriju, gdje se oženio i dobio troje djece. I opet ga je zadesio rat, te se, ovaj put kao izbjeglica, vratio u Bosnu i Hercegovinu. Za RSE govori o stanju u Siriji, humanitarnoj krizi, ali i ljubavi prema BiH.

Oni koji su preživjeli rat u Sarajevu često kažu kako im je patnje u te tri i po godine previše i za dva života. Hasan Barhawi u svega 20 godina razmaka doživio je dva rata. 1992. godine, kao ljekar, porijeklom Sirijac, ostao je u Sarajevu. Sve do 2006. godine radio je pri klinici za hemodijalizu, a onda je odlučio vratiti se u Siriju, gdje su mu živjeli roditelji. I tamo ga je opet zadesio rat.

„Ja sam bio čitav rat u Sarajevu, ali sada, taj rat u Siriji – takav užas i takva zvjerstva nije vidjela ni historija ratova. Režim bombarduje svoje ljude. Ne možeš biti slobodan ni kad oslobodiš teritorij, jer poslije toga dolazi avijacija i sve to sruši. Tamo ljudi i djeca ne znaju gdje bježati. Nemaju kud. Ovo što se vidi u medijima nije ni jedan posto tamošnjeg užasa i žrtava. Djeca koja nemaju hrane, nemaju lijekova, ni najbitnijeg - mlijeka za djecu. Na slobodnoj teritoriji – ako nađeš goriva ili hrane – to je desetostruko skuplje nego normalno“, priča Barhawi.
 
U Sarajevo je prije dvadesetak dana došao sa suprugom Munom i troje djece, od kojih najmlađe ima tek nešto više od godinu dana. Kako ima državljanstvo BiH, jedan je od sretnih koji je mogao napustiti Siriju i preći tursku granicu. Sedam dana putovao je do granice. Nisu imali hrane ni mlijeka za djecu. Beba je danima spavala majci u naručju jer je nisu imali gdje spustiti. Pri tome, nešto ranije, djevojčica je imala i operaciju na srcu, te je tek bila prebrodila veliku krizu izazvanu komplikacijama. Iza sebe su ostavili rodbinu za koju danas ne znaju ništa. Munin je brat na ratištu, a roditelji u zoni djelovanja avijacije.
 
„Ja nemam nikakav kontakt, ni fiksni ni mobilni, ni internet. Sve je to isključeno. Ne znam ni za roditelje. Ja sam došao samo sa suprugom i djecom. Država je kao i privatno preduzeće porodice Asada – sve kontrolišu. Ti nemaš apsolutno ništa. Narod to više ne može da trpi. Diktaturu u Siriji podržavaju Rusi, Kinezi, neki iz Venezuele, Irana. Ljudi su rekli da neće više diktaturu. Počeli su protiv diktature, isto kao što je počeo rat ovdje, sa lovačkom puškom i noževima, a poslije je počela njihova paravojska“, kaže on.

Volim Bosnu

Na pitanje zašto je ostao u Sarajevu tokom rata, ako je već mogao otići, i zašto je, nakon sarajevskog pakla, ostao u Siriji kada je već bilo jasno da je rat na pragu, Hasan kaže:
Hasan BarhawiHasan Barhawi
x
Hasan Barhawi
Hasan Barhawi

„Ja sam imao nadu da će ovaj prestati. U početku je bilo mirnih demonstracija, protesta protiv diktature, ali je diktatura prešla u krv – jedna, dvije žrtve, do na stotine. Sada ove žrtve u Siriji – dvjesta i više, svaki dan. Otišao sam iz Sirije – bio sam stranac u svojoj državi. Sve što imam prijatelja, imam ja u Bosni. Tačno u Sarajevu. Ja sam čitav rat, i prije rata bio tu. Onda kad je počeo rat – znate, kažu: imaš izlaz pa izlaziš, pa ostavljaš nas. Zato nisam htio da ostavim svoje prijatelje iz Sarajeva.“

Ljubav prema Bosni i Sarajevu Hasan je izrazio i kroz imena svojih kćerki -  Mirele, Sabine i Dženite, sve tri rođene daleko od Bosne i Hercegovine.

„Ja sam proveo dvadeset i jednu godinu u Bosni, posjedujem bh. državljanstvo, mada moji roditelji nisu Bosanci, ali, kad sam ja bio u Siriji, kažem tamo prijateljima: 'Vjerujte, imam više želje i volje za Bosnom nego za Sirijom'. Bogami, vjerujte, ja to tako osjećam. Tako moja sva djeca imaju bosanska imena. Bosnu ja volim“, priča on.

Djevojčice su, mada nesretnim slučajem, tako dočekale da žive u zemlji iz koje potiču njihova imena.

Njihov otac, ljekar internista, nada se povratku na posao, jer - iako su se mnogi ponudili da im pomognu - to je, kaže, jedino rješenje za njegovu porodicu.

„Ja sam neki dan svratio do klinike gdje sam radio, mada nismo pričali o mom povratku na posao. Ne znam, čekam. Treba svega, ali – biće svega.“

Dženana Halimović

Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnik nagrade Amnesty International Global Human Rights Award i nagrade za istraživačko novinarstvo Unije novinara BiH 2003. godine.
Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: Anonimni posjetilac
16.09.2012 14:29
Decenije terora koji je familija Al-Assad i njene pristase provodile nad sirijskim narodom i nisu mogle zavrsiti drugacije. Strani uticaj ili ne jednom se to moralo zavrsiti na ovaj nacin, prije ili kasnije uz vise ili manje intenziteta. Jasno je samo da je formiranje Sirije kao drzave bila velika pogreska kolonijalne politike Britanije i Francuske koje su olako podijelile Bliski Istok nekakvim tamosnjim politickim pokretima i uglednim familijama. Dok se ne uspostavi normalno stanje, a to su arapske drzave sa granicama i uredjenjem onako kako to lokalni Arapi zele, Bliski Istok ce goriti. Naravno, Zapadu niko ne garantira da ce im se to stabilno stanje dopasti pa nastoje sudjelovati u ovom procesu koliko god je moguce ne bi li ga koliko-toliko kontrolirali. Jedino sto je historijska cinjenica je dok je tim podrucjem vladala Turska, tolika stoljeca nije bilo nikakvog problema.

Ime: Anonimni posjetilac
12.09.2012 23:51
Rat u Siriji me podsjeca na rat u bivsoj JU. Zapad igra istu ulogu.
Ali, islamske zemlje nisu ono sto je bila bivsa JU. Zapad se grdno vara podpomazuci pobunjenike. Vidjeli smo danas kako je prosla americka ambasada u Libiji.