Dostupni linkovi

Složene veze: Ruska vojska ovisna o vojnoj industriji Kijeva


Ruska crnomorska flota u Sevastopolju
Ruska crnomorska flota u Sevastopolju
Autor: Charles Recknagel, priredila: Mirjana Rakela

Ruske snage koje se koncentriraju na ukrajinskoj istočnoj granici, uglavnom su opremljene, vjerovali ili ne, ukrajinskim vojnim sedstvima.

Ironična je činjenica da je većina opreme koje su koristile ruske snage na Krimu, kao i one koja je sada sa ruske strane istočne granice Ukrajine, proizvedena u vojnoj industriji Kijeva.

Riječ je o motorima ruskih borbenih helikoptera, kao i onima koji u većini pokreću brodova ruske mornarice. Polovica raketa koje nose ruski vojni avioni su „Made in Ukraine“.

No, neprimjerno je sada agresivno gledati na taj ukrajinski „hardver“. Mogao bi to biti ruski pucanj u vlastito srce, jer podizanje tenzija između dviju zemalja, itekako bi moglo imati posljedica na rusku vojnu opremljenost. Ali, s druge strane, to bi moglo natjerati Rusiju da bez obzira na cijenu nastoji staviti šapu na Ukrajinu.

U nedavnom tekstu, vojni analitičar Vladimir Voronov ustvrdio je da bi raskidanje veza s Ukrajinom moglo imati teže posljedice po ruski vojni program nego same zapadne sankcije kojima se ograničava prodaja zapadne vojne opreme Moskvi.

Voronov napominje da su vojni industrijski kompleksi dviju zemalja, toliko integrirani da bi prekid veza sa Kijevom ozbiljno ugrozio ambiciozan program modernizacije ruske vojske.

Integracija ruskih i ukrajinskih vojnih industrija potječe još iz Sovjetskog Saveza, kada je Moskva namjerno locilara ključne proizvodne pogone u raznim sovjetskim republikama, radi jačanje nacionalnog jedinstva. Od raspada SSSR-a, Moskva ustrajava u stvaranju vlastite domaće vojne industrije kako bi bila poptuno samostalna.

No, rusko samopouzdanje i uvjerenje o samostalnosti daleko su od stvarnosti.

Moskva predviđa potrošiti oko 563 milijarde dolara od 2011. do 2020. radi modernizacije svoje vojske, uključujući i ažuriranje svojih strateških nuklearnih snaga, proširiti svoju ratnu mornaricu, te osuvremeniti zračne i kopnene snage.

Ipak, proizvođači ne mogu pratiti te zahtjeve, što je potvrdio potpredsjednik Vlade Dmitrij Rogozin kada je u decembru izjavio da je "previše posla" i da "nemaju vremena realizirati narudžbe Ministarstva obrane."

Igor Sutjagin, istraživač na ruskom studiju Royal United Services Institute u Londonu, navodi primjer motora za nove borbene i transportne helikoptere:

“Rusija treba oko tri tisuće takvih motora, a samostalno je uspjela izraditi tek jedan primjerak. Trenutačno planira proizvesti 50 motora godišnje, a Moskvi treba u roku od dvije do tri godine čak tri tisuće motora."

Za ruske vojne kapacitete su bitni ukrajinski Motor Sich u Zaporožju koji proizvodi motore za helikoptere, Južmah u Dnjepropetrovsku, koji proizvodi rakete i projektile, dok je ruska tvornica Antonov, koja proizvodi avione, smještena u Kijevu.

Neke od najvažnijih spona između vojnih industrija dviju zemalja tiču se ruskih strateških nuklearnih snaga. Većina ruskih bojevih glava nalazi se na raketama koje su u potpunosti proizvedene i dizajnirane u nekadašnoj sovjetskoj Ukrajini, ili barem sadržavaju ključne komponente.

U tekstu za Ruski servis našega radija Voronov napominje da je više od polovice komponenti interkontinentalnih balističkih raketa napravljeno u Ukrajini, te da te rakete nose više od 80 posto ruskih bojevih glava.

Glavni dijelovi se odnose na sistem ciljanja i kontrolni sustav, što je najvažnija komponenta interbalističkih raketa, poznatih kao RS-20B Vojvoda, a koje NATO još naziva SS- 18 Sotona. Sustav za navođenje je proizveden u Harkovu u tvornici, koja se u svojetskoj eri zvala "Elektropribor", a danas "Hatron".

Ukrajinski stručnjaci i dalje obavljaju i redovite preglede ruskih strateških raketa kako bi im izdali uvjerenja za upotrebu.

Voronov piše da je tehnički certifikat osobito važan, jer čak i najnovije Sotona rakete su stare 25 godina i bliži im se rok trajanja. Moskva ih želi držati u upotrebi do 2018 - 2020., kada bi novi ruski interbalistički raketni sistem "Sarmat" trebao zauzeti njihovo mjesto.

Vojni stručnjaci kažu da Rusija sama može obavljati inspekcije na raketama, ali da bi izostanak suradnje s ukrajinskim tvornicama mogao biti veliki gubitak.

Bivši načelnik Glavnog štaba strateških raketnih snaga Viktor Esin nedavno je priznao da "bi moglo biti poteškoća, jer je dokumentacija u Ukrajini, ali problem je ipak riješiv."

Zanimljivo je da je u Rusiji javna rasprava o rizicima sa kojima se suočava vojni sistem vrlo rijetka. Ali, i to je znak da ima onih koji su u Moskvi svijesni opasnosti daljnjeg pogoršanja odnosa sa Kijevom, uza sve opasnosti od zapadnih sankcija.

Do sada, izgleda da je Moskva bila uvjerena da bez obzira na pogoršanje odnosa sa Ukrajinom, da će posljednja biti dovedena u pitanje suradnja u vojnoj industriji.

Sutjagin kaže da razlog nije samo strateška važnost odnosa s Rusijom, već i trgovinski značaj za Ukrajinu:

"Ukrajinska vojna industrija u velikoj mjeri ovisi o Rusiji, jer Rusija predstavlja 30 posto ukrajinskog i to najvrijednijeg, najskupljog izvoza. To bi mogao biti problem za Motor sich koji proizvodi motore za helikoptere i mlazne avione, jer neće biti lako naći prostor na evropskom tržištu, s jedne strane, jer je to tržište zasićeno, a s druge strane, ti motori ne odgovaraju evropskim i svjetskim standardima, zbog buke, ali i ekoloških predispozicija“.

Ipak, vrlo bliske veze vojno-industrijskog partnerstva između Rusije i Ukrajine predstavljaju nepredvidiv faktor u aktualnoj krizi.

Želja obje strane održe svoju vojnu trgovinu mogla bi smanjti tenzije. No, s druge strane, opasnost od njenog gubitka, moglo bi dodati ulje na vatru želji Moskve da u Kijevu ima lojalne vlasti, bez obzira na cijenu.
XS
SM
MD
LG