Dostupni linkovi

Poreski bič za male ljude


Stojana Milenković Kaja ispred svoje radnje u Beogradu
Stojana Milenković Kaja ispred svoje radnje u Beogradu
„Kako platiti porez,“ dilema je koju sve češće imaju privatnici u Srbiji. Zanatlije i vlasnici malih firmi izmiruju obaveze iako jedva sastavljaju kraj s krajem dok, sa druge strane, velike kompanije duguju desetine miliona evra poreza.

Nekada se u čuvenoj krojačkoj radionici „Kaja“, koja postoji od 1960. godine, čekalo na red za šivenje odela. Majstori šnajderskog zanata jedva su stizali da skroje sve što poželi običan svet, ali i mnoge poznate ličnosti iz cele Jugoslavije, a danas ispred ove radnje u centru Beograda stoji samo vlasnica Stojana Milenković Kaja (75) jer posla i para odavno nema.

„Ne ide... Evo, sedim sama i besposlena. Do pre pet ili šest godina moglo je da se preživi, ali sada ljudi jednostavno nemaju. Recimo, meni ovde po tri godine stoje stvari koje su odavno skrojene i završene ali ih mušterije nisu podigle jer nemaju pare. Šta da kažem, mnogo je teško, mesečno zaradim 150 evra, a kad bude dvesta pevam od sreće. Jako skromno živim. Ubija me porez. A povećali su i sve dažbine. Da vam iskreno kažem, ja to ne plaćam i sve mi tako stoji. Pa nemam odakle da platim... Mogla bih kada bi bilo posla kao ranije, ali sada ga nema. Ne može ovako da se živi, mučim se, ali šta ću kad moram.“

Osim malih firmi, problem sa izmirivanjem obaveza prema državi imaju i privreda, velike kompanije i javna preduzeća pa je tako nedavno otkriveno da je vranjski Simpo, čuvena fabrika za proizvodnju nameštaja, na vrhu liste prekršilaca jer na ime poreza i doprinosa duguje čak 50 miliona evra.

Milan Knežević, vlasnik Konfekcije „Modus“ koja zapošljava 130 radnika, kaže za RSE da redovno plaća porez ali da je veliki problem u sistemu to što ima mnogo privilegovanih.

„Poreska evazija je nastala jer je zloupotrebljavana politička i partijska moć tako što su neki amnestirani od plaćanja dok su drugi, kao što je moj slučaj, blokirani zbog knjigovodstvene greške od 12 evra. Jedini krivac je država jer je vodila socijalnu politiku preko državnih firmi, javnih preduzeća i institucija, kojima je dozvolila da ne plaćaju tu najsvetiju obavezu. I sada je to eskaliralo.“

Nakon dramatičnih upozorenja da je naplata mala, država je tek nedavno zapretila da će uvesti nultu toleranciju prema dužnicima i najavila da od poreza i akciza očekuje od 630 miliona do 740 miliona evra mesečno.

Ekonomista Aleksandar Stevanović kaže za RSE da dobre naplate neće biti sve dok porezi budu visoki.

“Makar se na glavu postavili, u tome se neće uspeti ako se nastavi sa ovakvom politikom da država otima mnogo a za uzvrat daje jako malo. Država jednostavno ne daje ništa. I onda se zapitate, ako ste uspešan čovek i ako doprinosite društvu, dokle će da vas prave budalom. Ako uporedite nivo poreza i autoputeve u Srbiji samo možete da se zapitate zašto plaćate akcize na gorivo. Stalno imate osećaj da ste na neki način opljačkani od vlastite države.”

Prema podacima Poreske uprave Srbije, naplata svih javnih prihoda u prvih sedam meseci 2013. u odnosu na prošlu godinu veća je za 8,9 odsto. Ipak, medju pravnim licima u izbegavanju obaveza, osim neprikosnovenog Simpa, prednjače Mera invest sa 6.8 miliona evra, Simex sa 5.3 miliona, Јavno preduzeće Lazarevac sa četiri miliona i BD Agro sa dugom od tri miliona evra.

Sa druge strane, za male firme predaha nema jer iskustva preduzetnika pokazuju da kašnjenja ne sme biti.

Nina Vukasović (23), koja sa porodicom poslednje tri i po godine vodi kafić “Cliche” u centru Beograda, kaže za RSE da je sve teže plaćati porez.

“Kroz razne namete država nam uzima 70 odsto od ukupne mesečne zarade. Od nas četvoro koji ovde radimo samo je dvoje prijavljeno jer inače drugačije ne bi mogli da izdržimo. Moramo da nastavimo da radimo jer, na žalost, nemamo drugog izbora. Majka mi je arhitekta, otac je bio filmski snimatelj, ali su zbog situacije u zemlji oboje ostali bez posla. Ovo je nešto što nam je život prosto nametnuo, ali ćemo biti prinuđeni da zatvorimo kafić ako i dalje bude ovako teško.”

Ekonomisti procenjuju da je potrebna hitna reforma poreskog sistema u kom bi porez bio sveobuhvatan i usklađen sa mogućnostima obveznika.

Tek onda, kaže Milan Knežević, znaće se pravila.

“Porez bi trebalo da se ubira na američki način, što znači da ga plaćaju svi i bez rezerve. Mora se jednom zauvek raščistiti sa fiskalnom nedisciplinom inače će u suprotnom budžet pasti u roku od godinu dana.”

Do nekih novih zakona i svetskih standarda obični ljudi u Srbiji nastavljaju da životare i snalaze se od meseca do meseca. Krojačica Stojana Milenković kaže da jednostavno ne zna kako dalje.

„Ali ja moram još da radim. Ne mogu da idem u penziju, a vreme mi je, jer nemam odakle da uplaćujem u penzioni fond. Nemam kuću, nemam stan, nemam ništa... Živim u radnji. Ovde kuvam, perem i primam mušterije. Samohrana sam majka, troje dece sam iškolovala i izvela na put. Morala su deca, koja su ovde rođena, da odu u beli svet da bi mogla da imaju parče hleba. Iskreno da vam kažem, meni se sve smučilo.“
XS
SM
MD
LG