Dostupni linkovi

Srbija u predstečajnom stanju


Dinari, ilustrativna fotografija
Dinari, ilustrativna fotografija
Član Fiskalnog saveta Vladimir Vučković pritisnuo je dugme za alarm: rekao je da se Srbija nalazi u predstečajnom stanju zbog loše ekonomske situacije i ocenio da nova vlada mora odmah po formiranju da izvrši rebalans budžeta, ostvari uštede u javnom sektoru, krene u restrukturisanje javnih preduzeća i donese set reformskih zakona. Ako ništa od toga ne uradi, možemo doživeti kolaps, upozorio je Vučković. Sa takvom ocenom saglasni su i drugi ekonomisti, sagovornici našeg radija.

Milojko Arsić, nekadašnji član Fiskalnog saveta, profesor Ekonomskog fakulteta i urednik časopisa “Kvartalni monitor”, za naš program kaže šta bi naredna vlada odmah morala da uradi.

“Bilo bi suštinski važno da vlada, odmah nakon formiranja, usvoji mere kojima bi smanjila fiskalni deficit već u ovoj godini i donela planove za njegovo trajno smanjivanje u narednim godinama. Relativno velike uštede mogu da se ostvare samo na nekim najkrupnijim pozicijama, kao što su, recimo, izdaci za plate i penzije - ti procenti su u Srbiji dosta veći nego na drugim pozicijama – a istovremeno imamo relativno skromna izdvajanja za javne investicije. Dakle, treba smanjiti ukupne rashode, ali ne bi trebalo smanjivati izdvajanja na onim pozicijama koje pozitivno utiču na rast privrede, kao što su investicije, obrazovanje i slično”, kaže Arsić koji na pitanje da li treba da se smanje plate i penzije odgovara da to treba da se uradi već ove godine, ali da se uporedo sa tim sprovede i čitav niz reformi kako te žrtve ne bi bile uzaludne.

“To podrazumeva, recimo, reformu javnog sektora i javnih preduzeća, a neophodno je i da se u relativno kratkom periodu donese plan kojim bi se sprečilo da se ubuduće gubici javnih preduzeća prelivaju na državu. To je jedna od reformi koja bi mogla u relativno kratkom vremenu da se sprovede, a za posledicu bi imala da prestanu sa radom neka preduzeća koja godinama imaju veće rashode nego prihode. To je neophodno, to su nesolventna preduzeća i u nijednoj normalnoj ekonomiji ne bi toliko dugo postojala”, ukazuje Arsić.

Krajnje su dramatične činjenice da je javni dug Srbije premašio 20 milijardi evra, odnosno, da je dostigao 63 odsto bruto nacionalnog dohotka iako je zakonski limit 45 odsto BDP, a da je samo u februaru mesecu zaduženost zemlje povećana za gotovo 180 miliona evra. Poređenja radi, valja podsetiti da je pre šest godina javni dug zemlje iznosio nepunih devet milijardi ili 29 odsto BDP-a.

Imajući na umu ovu preteću statistiku, Svetska banka je nedavno upozorila da Srbija ima samo devet meseci da sprovede radikalne reforme kako bi izbegla “grčki scenario”.

Postojeći fiskalni deficit, objašnjava Milojko Arsić, znači da država godišnje troši dve milijarde više nego što skupi kroz poreze. On se finansira zaduživanjem države na inostranom i domaćem tržištu, ali će u jednom trenutku zbog prezaduženosti zemlje investitori prestati da finansiraju taj deficit.

“Niko neće više hteti da kupuje državne obveznice i tad će plate i penzije da padnu veše nego što bi pale sada. Dakle, ako država na organizovan način ne sprovede fiskalnu konsolidaciju i reforme, koje že za posledicu imati jedan privremeni umereni pad životnog standarda onih koji zavise od države ili rade u preduzećima-gubitašima, to će se stihijno dogoditi. Prosto, kad niko ne bude hteo državu da finansira, ona će moći da plaća samo onoliko plata i penzija koliko naplaćuje poreza. To bi onda značilo još veći pad plata plata i penzija od ovoga koji bi država mogla planski da uradi ove godine”, objašnjava Arsić, koji dodaje da će nova vlada, ukoliko bude htela da sprovede reforme, imati prednost jer neće morati da pravi kompromise i primenjuje polovična rešenja kao što je to bio slučaj u prošlosti.

Aleksandar Stevanović
Aleksandar Stevanović
Iako ne veruje da će buduća vlada to uraditi, Aleksandar Stevanović iz Centra za slobodno tržište, savetnik bivšeg ministra privrede i nosioca liste “Dosta je bilo” Saše Radulovića, smatra da bi rezanje partijski naduvanog javnog sektora donelo ogromne uštede i da, kada bi se to uradilo, na udaru ne bi morale biti plate i penzije.

“Ono što se sigurno može uraditi to je da se vidi ko je od ovih 800 000 ljudi u javnom sektoru došao samo zato da bi bio zaposlenik koji donosi pare za stranku i da se tim ljudima zahvali, pošto u većini slučajeva oni ni za šta ne služe; da se, dakle, zahvali onima koji primaju novac a ne dolaze na posao ili sede u upravnim odborima gde ne rade nikakav posao. Takođe bi moralo da se stane na kraj nameštenim tenderima i drugim burazerskim poslovima. Kada bi se to uradilo mi ne bismo imali nikakav problem da isplaćujemo penzije na sadašnjem nivou, ne bismo se uopšte morali dodatno zaduživati već bismo se mogli i razdužiti, svako ko ostane bez posla imao bi pravo na socijalnu pomoć, a imali bismo sigurno i nešto bolji zdravstveni sistem nego sada”, smatra Aleksandar Stevanović.
XS
SM
MD
LG