Istorija učešća pripadnika srpske vojske, od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije do Republike Srbije, u mirovnim operacijama u svetu počinje kroz misiju na Sinaju od 1956. do 1967. godine, a nastavlja se učešćem u Kongu 1960, gde je i dan danas prisutna lekarska ekipa Vojske Srbije, u Jemenu od 1963. do 1964, u Iranu od 1988. do 1991, u Namibiji od 1989. do 1990, Angoli od 1989. do 1991, Istočnom Timoru od 2002. do 2003. i Burundiju 2004. do 2005. Srbija danas u Liberiji ima četiri vojna posmatrača, tri u Obali Slonovače i sanitetski tim u Kongu.
Dragan Šutanovac, ministar odbrane, ovu tradiciju posebno je predočio poslanicima u republičkom parlamentu na vanrednoj sednici povodom predloga da se sanitetski tim Ministarstva odbrane i Vojske Srbije uputi u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija u Čad, i to u sastavu norveškog kontigenta:
“U ovom trenutku smo ubeđeni da Vojska Srbije ima mogućnost, može i želi da učestvuje u mirovnim operacijama, i smatramo da time treba i možemo da podignemo spoljnopolitički kredibilitet naše zemlje. S druge strane, ovo je jedna humana misija. Smatramo da je zaista neophodno pomoći toj zemlji imajući u vidu da se ona nalazi u veoma teškom stanju i da naš tim može mnogo da pomogne. Opet, za nas kao sistem odbrane, ovakva jedna odluka je veoma važna i s aspekta međunarodne reputacije.”
Za ove argumente većina opozicije nema sluha, a najglasniji protivnici su iz Srpske radikalne stranke čiji stavovi polaze od toga da je Srbija vojno neutralna i da ne bi, kako kaže Zoran Krasić, trebalo da sarađuje sa državama članicama NATO saveza:
“Norveška je država koja je priznala nezavisno Kosovo. Mi imamo obavezu da ih ubedimo da povuku to svoje priznanje, a ako to ne uspemo onda da imamo prilično hladan odnos prema toj državi. Norveška je član NATO, a mi sami za sebe kažemo da smo vojno neutralni i nemamo potrebe da se svrstavamo u neke blokove, pogotovo ne u NATO. Šta bi naš sanitetski tim mogao da nauči u kontigentu norveških trupa u sastavu mirovne misije UN? Verovatno ništa.”
Opoziciona Liberalno demokratska partija glasaće za slanje srpskih vojnika u mirovne misije, ali lider te stranke Čedomir Jovanović insistira na tome da je vojna neutralnost problematična i, shodno tome, da bi trebalo postaviti prioritete:
“Ako želimo da idemo u međunarodne misije, onda hajde da idemo u one misije u kojima je naše prisustvo najpotrebnije, u one najznačajnije međunarodne misije. U one međunarodne misije od čije sudbine zavisi i međunarodni poredak. U ovom trenutku je to, recimo, misija u Afganistanu. Da li je rizična? Jeste. Da li ta misija može po svom značaju da devalvira misiju u Čadu? Ne može. Ljudski život ima jednaku vrednost i u Afganistanu i u Čadu i na Kosovu. Ali ako želimo da doprinesemo međunarodnom sistemu bezbednosti koji je ugrožen i koji se štiti odlukama UN-a tako što su poslate trupe UN u Afganistan, onda nam je i tamo mesto.”
Ministar Dragan Šutanovac rekao je da će sve odluke kao i do sada biti donošene po zakonu, ali i da neke stvari koje se opoziciji čine jednostavnim, nisu baš takve:
“Neki ljudi treba da odu tamo gde se bori za život. Obrazlagati odavde za Afganistan – jednostavno je reći da je to ništa. Ne znam, možda vama deluje da je to ništa. Imao sam prilike da razgovaram s načelnikom Generalštaba američke vojske, s čovekom koji, praktično, u jednom danu izgubi jednog vojnika – moguće je da je dok smo razgovarali izgubio vojnika. Znate, za takve odluke je potrebno imati mnogo veći konsenzus od toga o kojem vi pričate, radi se o životima ljudi.”
Vladana Živulovića, iz Atlantskog saveta Srbije, pitali smo na kraju da li slanje srpske vojske u mirovne misije pod okriljem Ujedinjenih nacija može imati negativne efekte:
“Mi smo članica UN i normalno je da, kao svoj prilog, damo i naše predstavnike u takvim mirovnim misijama. Ne vidim nijedan argument na štetu naše zemlje. Ovi koji su oponenti ovakvih akcija, to je opozicija koja pokušava da to ispolitizuje i da kupi neke jeftine poene, poredeći mirovne misije s NATO, što je potpuno van pameti.”
Zakon utvrđuje da Vojska Srbije treba da ispuni tri misije – odbranu zemlje, učešće u multinacionalnim snagama u održavanju mira i pomoć civilnom stanovništvu u uslovima elementranih nepogoda. Ministarstvo odbrane smatra da je druga misija u spoljnopolitičkom smislu najvažnija, i zato će insistirati da se srpski vojnici pošalju i u Čad, gde se nalaze kontingenti iz 36 zemalja.
Dragan Šutanovac, ministar odbrane, ovu tradiciju posebno je predočio poslanicima u republičkom parlamentu na vanrednoj sednici povodom predloga da se sanitetski tim Ministarstva odbrane i Vojske Srbije uputi u mirovnu misiju Ujedinjenih nacija u Čad, i to u sastavu norveškog kontigenta:
“U ovom trenutku smo ubeđeni da Vojska Srbije ima mogućnost, može i želi da učestvuje u mirovnim operacijama, i smatramo da time treba i možemo da podignemo spoljnopolitički kredibilitet naše zemlje. S druge strane, ovo je jedna humana misija. Smatramo da je zaista neophodno pomoći toj zemlji imajući u vidu da se ona nalazi u veoma teškom stanju i da naš tim može mnogo da pomogne. Opet, za nas kao sistem odbrane, ovakva jedna odluka je veoma važna i s aspekta međunarodne reputacije.”
Za ove argumente većina opozicije nema sluha, a najglasniji protivnici su iz Srpske radikalne stranke čiji stavovi polaze od toga da je Srbija vojno neutralna i da ne bi, kako kaže Zoran Krasić, trebalo da sarađuje sa državama članicama NATO saveza:
“Norveška je država koja je priznala nezavisno Kosovo. Mi imamo obavezu da ih ubedimo da povuku to svoje priznanje, a ako to ne uspemo onda da imamo prilično hladan odnos prema toj državi. Norveška je član NATO, a mi sami za sebe kažemo da smo vojno neutralni i nemamo potrebe da se svrstavamo u neke blokove, pogotovo ne u NATO. Šta bi naš sanitetski tim mogao da nauči u kontigentu norveških trupa u sastavu mirovne misije UN? Verovatno ništa.”
Opoziciona Liberalno demokratska partija glasaće za slanje srpskih vojnika u mirovne misije, ali lider te stranke Čedomir Jovanović insistira na tome da je vojna neutralnost problematična i, shodno tome, da bi trebalo postaviti prioritete:
“Ako želimo da idemo u međunarodne misije, onda hajde da idemo u one misije u kojima je naše prisustvo najpotrebnije, u one najznačajnije međunarodne misije. U one međunarodne misije od čije sudbine zavisi i međunarodni poredak. U ovom trenutku je to, recimo, misija u Afganistanu. Da li je rizična? Jeste. Da li ta misija može po svom značaju da devalvira misiju u Čadu? Ne može. Ljudski život ima jednaku vrednost i u Afganistanu i u Čadu i na Kosovu. Ali ako želimo da doprinesemo međunarodnom sistemu bezbednosti koji je ugrožen i koji se štiti odlukama UN-a tako što su poslate trupe UN u Afganistan, onda nam je i tamo mesto.”
Ministar Dragan Šutanovac rekao je da će sve odluke kao i do sada biti donošene po zakonu, ali i da neke stvari koje se opoziciji čine jednostavnim, nisu baš takve:
“Neki ljudi treba da odu tamo gde se bori za život. Obrazlagati odavde za Afganistan – jednostavno je reći da je to ništa. Ne znam, možda vama deluje da je to ništa. Imao sam prilike da razgovaram s načelnikom Generalštaba američke vojske, s čovekom koji, praktično, u jednom danu izgubi jednog vojnika – moguće je da je dok smo razgovarali izgubio vojnika. Znate, za takve odluke je potrebno imati mnogo veći konsenzus od toga o kojem vi pričate, radi se o životima ljudi.”
Vladana Živulovića, iz Atlantskog saveta Srbije, pitali smo na kraju da li slanje srpske vojske u mirovne misije pod okriljem Ujedinjenih nacija može imati negativne efekte:
“Mi smo članica UN i normalno je da, kao svoj prilog, damo i naše predstavnike u takvim mirovnim misijama. Ne vidim nijedan argument na štetu naše zemlje. Ovi koji su oponenti ovakvih akcija, to je opozicija koja pokušava da to ispolitizuje i da kupi neke jeftine poene, poredeći mirovne misije s NATO, što je potpuno van pameti.”
Zakon utvrđuje da Vojska Srbije treba da ispuni tri misije – odbranu zemlje, učešće u multinacionalnim snagama u održavanju mira i pomoć civilnom stanovništvu u uslovima elementranih nepogoda. Ministarstvo odbrane smatra da je druga misija u spoljnopolitičkom smislu najvažnija, i zato će insistirati da se srpski vojnici pošalju i u Čad, gde se nalaze kontingenti iz 36 zemalja.