Dostupni linkovi

Srpske poliglote: Vođa progovorio ruski, kineski, a uskoro će i arapski


Aleksandar Vučić i Vladimir Putin
Aleksandar Vučić i Vladimir Putin

Kakvi su efekti spoljne politike Srbije – i EU i Rusija, i Kina i arapske zemlje? Sve češće se šalju upozorenja da Beograd kao kandidat za članstvo u EU treba da usklađuje svoju spoljnu politiku sa Briselom. Umesto toga, kriza u Ukrajini produbila je jaz između Beograda i Brisela. Istovremeno, zvaničnici u Beogradu svoju poziciju vide drugačije od Brisela. Ističu da su u 2014. dobili od Brisela zeleno svetlo za početak pregovora, da supostali značajna adresa za arapski i kineski novac, zasenili susede vojnom paradom sa sve Putinom kao glavnim gostom i samitom kome su bili domaćini zajedno sa Kinom. Šta je u takvom viđenju učinka spoljne politike Srbije realnost a šta projekcija vlasti koja ovu malu balkansku zemlju poredi sa nesvrstanom Jugoslavijom, a svog premijera sa Josipom Brozom Titom?

Srpska spoljna politika, jezikom muzike, mogla bi se ovako ispričati:

Muzika
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:00:46 0:00


Srpska spoljna politika mogla bi se i drugačije prikazati. Spoljnu politiku na četiri stuba vode sve same poliglote.

poliglote
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:00:22 0:00


Ali, nisu samo „naši“ progovorili kineski, ruski (engleski se podrazumeva)već su i stranci progovorili srpski. Bivši komesar Štefan File:

Štefan File na srpskom
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:00:07 0:00


Ali, ovde manje više napuštamo šaljivi ton, za to su zaduženi naš Miloš u Gafu nedelje i urnebesni Zoran Kesić koji nije odoleo domaćim poliglotskim trenovima...

Kesić
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:00:04 0:00


Mi se okrećemo našim sagovornicima kojima je u opisu posla da ozbiljno analiziraju domete spoljne politike. Godina 2014-ta počela je zelenim svetlom za početak pregovora za Srbiju. U Briselu, šef diplomatije Ivica Dačić:

“Želim jasno da kažem, rizikujući da će me neko u Srbiji protumačiti na način da previše hvalimo sami sebe, da se ovako veliki istorijski dan ne može prenebregnuti. Ovo je u istorijskom smislu najvažniji događaj za Srbiju posle Drugog svetskog rata...Pre osamnaest meseci je formirana Vlada Republike Srbije. Niste od nas ovo očekivali, moram da vam kažem. Mi smo vas iznenadili, ali, bilo nam je lako zato što od nas niste ništa očekivali. Sada se od ove vlade očekuje mnogo i zato nam je zadatak još teži. Da je neka druga vlast u pitanju u Srbiji, ja mislim da bi sada bilo sedam neradnih dana i proslave ovog događaja, ali mi već od sutra nastavljamo rad na skriningu i nastavku procesa pregovora.”

A onda u drugoj polovini godine postaje sve jasnije da je spoljna politika, uz Kosovo, kamen spoticanja Srbije na evropskom putu. U međuvremenu se dogodila Ukrajina i odbijanje Srbije da u potpunosti, znači uvođenjem sankcija Rusiji, sledi Brisel. U međuvremenu je još uvek izgledalo da će, uprkos upozorenju EU, biti građen, neusklađen sa propisima EU Južni tok i kroz Srbiju. Pa u skladu sa tim, kada je ta nezgodna 2014. poodmakla, šef diplomatije Ivica Dačić poručuje:

„U protekle dve, tri godine dolazio sam toliko puta u Brisel, da malo sada i prija što sam sve ređe ovde.“

A Brisel, kako u poslednjem oktobru javlja naš dopisnik Rikard Džozviak, sve je nezadovoljniji:

„Ono što je suština jeste da Srbija mora da se uskladi sa gotovo svim spoljnopolitičkim odlukama koje su donete u Evropskom savetu. Istovremeno, EU je veoma zabrinuta zbog procenata usklađenosti jer, kao što se moglo videti u izveštaju o Srbiji, Srbija je prošle godine bila usklađena gotovo 90 odsto, a ove godine je 62 odsto. To je pogoršano, jer se Srbija nije uskladila kada su u pitanju sankcije Rusiji. Očigledno je da je pozicija EU da to postepeno mora biti usklađeno i Srbija za to zna, ali od izvora sa kojima sam razgovarao, čuo sam da su i dalje zabrinuti jer se Srbija čini veoma relaksiranom kada je u pitanju usvajanje tih sanckija. To je nešto što će Srbija morati da promeni nakon što se približi EU.“

U međuvremenu, Beograd dovodi ruskog predsednika Vladimira Putina na vojnu paradu uz zaklinjanje na vernost, dovodi arapske naftaše koji bez tendera dobijaju zeleno svetlo da grade ceo jedan grad na vodi, ne zna se kome namenjen. A dovodi i Kineze. O tome malo kasnije.

A evo kako Jelena Milić, direktorka Centra za evroatlanske studije vidi Srbiju, kad je reč o efektima politike „I- I“ :

„Mi uporno imamo od strane srpskih zvaničnika retoriku, recimo, da je sukob u Ukrajini sukob velikih, Rusije i Evrope i Rusije i SAD, i da u to mala Srbija ne treba da se meša. Mi ne shvatamo da približavanjem EU Srbija postaje deo tog velikog sveta, što podrazumeva zajedničke stavove o mnogim stvarima, barem onih o kojima postoji konsenzus 28-orice, što sa Srbijom, na žalost, nije slučaj“, smatra Jelena Milić.

Ona skreće pažnju na još jedan, po njenom mišljenju, spoljnopolitički gaf Srbije, kada je Rusija neuspešno pokušala da u Savetu bezbednosti progura Rezoluciju o antifašizmu.

„Ta rezolucija je uvreda za antifašizam, ona je imala jednu drugu agendu da diskriminiše legitimne ljude u Ukrajini koji se bore protiv ruske invazije. Srbija je bila jedina zemlja iz Evrope koja je to podržala. To je sramna igranka u kojoj Srbija , ako je zaista iskrena u tome da hoće da postane deo EU, što znači deo geopolitičkog vrednosnog Zapada, ne bi smela da učestvuje“, ističe naša sagovornica.

Profesor FPN Predrag Simić o efektima politike – i EU i Rusija,i Kina i Turska i arapske zemlje kaže da diplomatija zvaničnog Beograda ove godine nosi „pomešana osećanja“.

„Rusija je očigledno u velikoj meri potisnuta za jedan duži period sa Balkana. Otkazan je gasovod Južni tok na koji su Srbija, Bugarska i Mađarska računale. Kina je završila most ali njeno prisustvo je vezano za povoljne ali komercijalne kredite. Turska je zauzeta krizama na svojim istočnim i južnim granicama, dok su arapske investicije za sada još uvek na samom početku. Tako da srpska politika završava ovu godinu sa pomešanim osećanjima. Čini mi se da ulazi u 2015. svesna da je EU , sa svim svojim vrlinama ali i manama , jedina pouzdana smernica u njenoj spoljnoj politici“, ističe Simić.

I dok , čini se, raste zabrinutost za sudbinu proevropskog puta Srbije, sa vrha vlasti ne skrivaju zadovoljstvo i sve veću uverenost da ova mala balkanska zemlja ima kapacitete da nasledi ulogu nekadašnje nesvrstane Jugoslavije a da njegov sadašnji vođa sve više sliči Josipu Brozu Titu. To je bilo najvidljivije krajem godine na samitu premijera centralnih i istočnih zemalja sa premijerom Kine. U jednom nedeljniku (Vreme)to su duhovito nazvali: Grebanje o Tita i Jugoslaviju. I dodali: kako je krenulo, biće prvo neka pesma, a na kraju slet.

Vučić Tito
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:00:12 0:00

Kuda će raskorak između stvarnosti i iluzije odvesti Srbiju? Hoće li 2015. biti racionalnija, hoće li interesi biti prepoznati u evropskom putu, ili će taj put skrenuti nešto južnije i nešto istočnije, pitanje je na kraju 2014. i početku 2015. od milion dolara.

XS
SM
MD
LG