Samo su Vaclav Havel i Janez Drnovšek poput njega bili predsjednici dvije države. No, neobičnijim od njih Stipu Mesića čini to što, osim toga što je bio na čelu Jugoslavije i Hrvatske, bio je i predsjednik hrvatske Vlade i predsjednik hrvatskog Sabora. Ipak, ono što ga čini najneobičnijim političarem je to što je mjesto predsjednika hrvatskog Sabora napustio svojom voljom radi neslaganja s Tuđmanovom politikom prema Bosni i Hercegovini.
Stipe Mesić je bio prvi hrvatski predsjednik koji nije kao partizan ratovao u Drugom svjetskom ratu, ali je, ipak, kao dječak ponio iskustva iz njega. Kako mu je obitelj bila partizanska morao je pred Nijemcima bježati iz rodne Slavonije u Mađarsku.
Autsajderu na početku kampanje i nesmiljenom Tuđmanovom kritičaru, po vlastitim riječima, bilo je jasno da će pobijediti kad je vidio doček na splitskom pazaru.
urezalo se u sjećanje tada dječaku Stipi Mesiću.
Vođen i tim iskustvom Stipe Mesić je Hrvatima vratio antifašizam, a nije se libio ni reći da je Tito bio na čelu antifašističkog pokreta.
"U njegovo vrijeme ja sam bio u zatvoru, nemam ni jednog razloga hvaliti ga, ali moram reći da je upravo zahvaljujući njegovoj organizaciji antifašističke borbe Hrvatska danas samostalna država", ne jednom je nasuprot Pavelićevom režimu isticao značaj i Tita i antifašističke borbe za suvremenu Hrvatsku.
Stipe Mesić, nekadašnji predsjednik općine u rodnoj mu Orahovici u Slavoniji, pod optužbom da je hrvatski nacionalist sedamdesetih je bio godinu dana na robiji u Staroj Gradišci, ali to na njega nije ostavilo posljedica. Poslije maršala i generala, kao predsjednik - građanin kako je sam sebe prozvao Stipe Mesić bio je nova, posve "cool" pojava. Opjevao ga je kantautor Šajeta:
"....Ja nisam vidio Tita maršala,
nisam baš znao Franju generala,
ali zato se dobro znam sa Stipom,
stvarno mi je cool s tim tipom…."
Nedvosmislena hrabrost
Poslije Stare Gradiške Mesić je dugo bio nezaposlen, pa je bio direktor poduzeća Projektant u Zagrebu, a krajem osamdesetih u pokretu nazvanom Hrvatska demokratska zajednica našao se tik do Franje Tuđmana.
Čovjek guste crne brade i obrva pripadnicima i lijevih i građanskih političkih opcija nije ulijevao puno povjerenja. Još i danas mu neki vade govor iz Australije iz 1990.godine kad je rekao da je u Drugom svjetskom ratu Hrvatska pobijedila dvaput - 10.travnja kad su NDH priznale sile Osovine i na kraju rata kad se našla za stolom s pobjednicima.
Tko god da ga je volio ili ne volio tih godina - nije mu mogao odreći hrabrost: Kao predsjednik Predsjedništva SFRJ i formalni vrhovni zapovjednik oružanih snaga suprostavio se 1991. pučističkim generalima i admiralima stavši na čelo konvoja nenaoružanih brodova s kojim je uplovio u okupirani Dubrovnik. Admiral Stane Brovet je iz Beograda sumnjičio Mesića da on stoji na čelu transporta topova. Iz male kabine radiotelegrafista na trajektu "Slavija" Mesić je odgovorio da su njima u Beogradu, admiralima i generalima, "topovi u glavama".
Rat se razbuktao, proširio se i na BiH. Mesić se bezuspješno suprostavljao hrvatskom sudjelovanju u njenom komadanju. Zato je godine 1994. napustio mjesto čelnika Sabora pokušavši formirati novu većinu u parlamentu. Nije išlo. Ostao je u opoziciji sve do predsjedničkih izbora 2000.
Mesić je Hrvatsku otvorio svijetu. Najviše mu je žao što u njegovom mandatu nije postala i članicom Europske unije, ali postala je članicom NATO-a.
Autsajderu na početku kampanje i nesmiljenom Tuđmanovom kritičaru, po vlastitim riječima, bilo je jasno da će pobijediti kad je vidio doček na splitskom pazaru. "Bila sam za njega i nisam se privarila", i danas nam kaže prodavačica koja se sjeća dočeka Stipe Mesića i rukovanja s njima.
Hrabrost koju je pokazivao 91.godine i u Beogradu i u Dubrovniku, pokazao je 2001. u Zagrebu kad je umirovio generale koji su ugrožavali demokratske institucije. Kasnije mu se radi uhićenja generala Mirka Norca iz nekih veteranskih krugova prijetilo i prijeteći skandiralo. Čašćen je sa "Mesiću, Cigane", a tadašnjem premijeru Račanu i njemu pjevalo se da će ih "izist crne vrane".
Mesiću veteranske udruge i neki političari nisu mogli oprostiti njegovo svjedočenje u Haagu, smatrali su to izdajom nacionalnih interesa. I Slobodan Milošević, protiv koga je svjedočio, spočitavao mu je da laže: "Vi čak niste rekli istinu ni kad ste rekli što smo pili. rekli ste da smo pili šljivovicu, ašljivoviscu nismo pili jer ja ne pijem šljivovicu - pili smo kruškovaču".
Ni Miloševićeve objede nisu Mesića uspjele spasiti harange u domovini ("Ja sam proglašavam izdajnikom smao zato što sam provodio hrvatski zakon."), ali unatoč napadima Mesić je ponovo uvjerljivo izbran za predsjednika 2005. godine. Na inauguracije je kao i nebrojeno puta prije i poslije uputio poruku regiji kakva bi trebala biti: "Regija mira, sigurnosti, suradnje i uzajamnog razumijevanja usprkos različitostima".
Državnik "bez dlake na jeziku"
Mesić je Hrvatsku otvorio svijetu. Najviše mu je žao što u njegovom mandatu nije postala i članicom Europske unije, ali postala je članicom NATO-a.
Mesić nije bježao od jakih izazova: Na vanjskom planu imao je snage odbiti hrvatsko sudjelovanje u ratu u Iraku, kao i sporazum o nekažnjavanju
Amerikanaca za ratni zločin pred Međunarodnim kaznenim sudom, a na unutarnjem se ne jednom sukobio s Katoličkom crkvom kad je mislio da ona izlazi svojih okvira.
Mesić je išao i protiv hrvatske vlade kad je mislio da radi loše, a neprestano je upozoravao na lopovluk u Hrvatskoj koji je počeo s ratnim vremenima.
"Nije moguće da su neki ušli u rat kao čisti bokci a iz njega izišli kao milijuneri samo zato što su raspolagali s tuđim novcem. I ja mislim da se radi o ratnom zločinu."
Stipe Mesić će unatoč mogućim prigovorima ostati zapisan kao čovjek koji se građanskom cipelom uspješno suprostavio generalskim čizmama i tragovima generalske čizme....
Mesić je državnik bez diplomatske "dlake na jeziku". Primjerice kad je u pitanju Republika Srpska ponavljao je da je ona izrasla na ratnom zločinu. Mesić je brz u reakcijama, kao svojevremeno kad su radi problema oko nekog mosta na Muri Slovenci poslali specijalce. "Ja sam im rekao da ukoliko se to ponovi da ćemo mi dovest dobrovoljno vatrogasno društvo koje će ih pošpricati. Poslije toga se više nisu pojavili."
Mesić je radi svojih brzih, duhovitih ili manje duhovitih, izjava morao počesto i reterirati kao kad je rekao da bi Slovenci gledali more s 20 kilometara udaljenosti da nije bilo hrvatskih partizana:
"To je slikovito izražavanje".
Stipe Mesić će unatoč mogućim prigovorima, ove ili one vrste, ostati zapisan kao čovjek koji se građanskom cipelom uspješno suprostavio generalskim čizmama i tragovima generalske čizme. Ostat će zabilježen kao najsnažnija politička figura u proteklom desetljeću na zapadnom Balkanu. Tek mu je 75 godina i ima još posla pred njim. "Neću se operativno baviti politikom, ali ako budem potreban vladi ili predsjedniku ja sam spreman uložiti svoj trud. Vjerojatno ću malo raditi na pribilješkama, a isto tako imam već dosta poziva za predavanja u zemlji i u inozemstvu", kaže hrvatski predsjednik Mesić na kraju svog drugog mandata, čovjek koji zaslužuje poziv na party u svako normalno društvo:
Kada radimo party za ekipu
najrađe zovemo Stipu.
Pa malo ribice i mesića na ražnju
i ništa nam ružno ne odvlači pažnju...
******
Pročitajte i ovo:
Komentar: Predsjednik dobrih namjeraInauguracija: Josipović od danas zvanično na funkciji predsjednika