U Banjaluci započinje i trajat će do sljedećeg ponedeljka, XVIII po redu Teatar fest Petar Kočić. U takmičarskom dijelu učestvuje sedam predstava, a banjalučkoj publici predstavit će se nekoliko najznačajnijih teatarskih imena iz regiona, o čemu za RSE govori festivalski selektor Ljubiša Savanović.
RSE: Prema običaju, počinjete i završavate predstavama koje nisu u takmičarskoj konkurenciji?
Savanović: I ove godine organizator Teatar festa u Banjaluci, Narodno pozorište iz RS, je ispoštovalo tu tradiciju. Ovaj put otvaramo sa premijerom u produkciji Narodnog pozorišta RS, Otac i sin. Radi se o praizvedbi komada Dečja posla. U glavnoj ulozi je Petar Božović, zatim Nikolina Jelisavac, Anja Ilić, Sandra Ljubojević i ja. Poslednje veče će biti interesantan program koji dolazi iz Banjaluke, a to je Džez pezi kabare veče sa Nebojšem Kurozovićem, Sašom Berendikom i članovima kvarteta Kombajn kvartet.
RSE: Od ponedeljka svako veče nova predstava i tako sedam večeri za redom. Koji to sve ansambli nastupaju i sa kojim izvođenjima?
Savanović: Čini mi se da ove godine imamo vrlo ujednačen Teatar fest, što se tiče kvaliteta predstava. Tu su: Narodno pozorište iz Sarajeva sa predstavom Divlje meso, Narodno pozorište iz Beograda sa predstavom Čudo u Šarganu, Narodno pozorište iz Kikinde sa predstavom Kauboji, Kruševačko pozorište i pozorište iz Sombora dolaze sa koprodukcijom Dr., Pozorište mladih iz Novog Sada dolazi sa predstavom Potpuno skraćena istorija Srbije, predstava Jazavac u Kerempuhu, zagrebačkog satiričkog pozorišta.
RSE: Koliko je predstava konkurisalo i kako si se između svih opredijelio upravo za ovih sedam?
Savanović: Konkurisalo je 45 predstava. Shvatio sam kao obavezu da u Banju Luku dovedem najbolje i najkvalitetnije predstave. Neke od predstava, koje su bile prijavljene za konkurenciju, fizički nisu mogle da stanu na scene u Banjaluci. To je bio veliki problem ali srećom nije bilo ni takvih predstava puno. Htjeli smo još da ispoštujemo tradiciju a to da ovaj festival njeguje domaći tekst. Sve ove predstave su nastale po tekstovima pisaca koji su pisali na jezicima naroda i narodnosti EX YU. Bilo nam je vrlo bitno, a to je i osnova ovog festivala i nagrade su tako profilisane, da se podrži prije svega domaće stvaralaštvo.
RSE: Moto festivala je "crno na bijelo". Šta se krije iza toga?
Savanović: Moto govori i o samoj selekciji. Sve predstave se na neki način bave i istražuju posljedice onoga što se dešavalo od devedesetih pa naovamo. Mislim da nam sada, crno na bijeo, dolaze računi za te postupke. Crno na bijelo dobijamo račun za sve to.
RSE: Jedna od posebnosti ovog festivala je činjenica da će se pred banjalučkom publikom pojaviti neka od najznačajnijih teatarskih imena sa ovih prostora kao Dino Mustafić, Oliver Frljić, Kokan Mladenović i drugi.
Savanović: Pored svih tih reditelja, koji su sigurno u ovom trenutku najprogresivniji i rade najviše interesantnih i dobrih predstava u okruženju, tu su i velika glumačka imena. Tako će publika imati priliku da vidi Predraga Ejdusa, Zijaha Sokolovića. Petar Božović otvara festival. Vili Macula dolazi iz Zagreba. Mislim da publika sigurno ima priliku da uživa u izuzetnim glumačkim kreacijama. Pored toga tu je jedan skup reditelja - Olja Đorđević, Maja Pelević i Slobodan Obradović. Sve su to ljudi koji na neki način obilježavaju i prave neke najbitnije korake u svojim sredinama u kojima stvaraju. Drago mi je da će svi biti na jednom mjestu u Banjaluci i da će naši pozorišni ljudi i publika imati priliku da vide šta to oni trenutno rade.
RSE: Jedna sjajna reprezentacija i prilika za razmjenu iskustava, nadam se ne isključivo u foajeu. Pretpostavljam da imate i bogat program propratnih manifestacija?
Savanović: U propratnom programu će biti i reprezentacije knjiga. Bit će projekcije filmova koji su rađeni po pozorišnim tekstovima i niz čitavih akcija čiji je krajnji smisao popularizacija pozorišta i pozorišne umjetnosti. Mislim da je to bitan segment svakog festivala, pa i ovog našeg.
RSE: Radi se o izuzetnom okupljanju festivalskih radnika, svih ljudi koji se na izvjestan način vrte oko teatra i koje zanima umjetnost. Nije bio lagan posao okupiti takvu jednu ekipu i dovesti tolike ansamble u Banjaluku. Kako ste uopšte uspjeli, obzirom na svu ovu oskudicu?
Savanović: Pripreme su počele odmah poslije prošlogodišnjeg Teatar festa. Dogovorili smo se da preuzmem funkciju selektora. Već tada smo krenuli sa konkursom i prijavama. Ako se tada počne, onda se stigne na vrijeme. Izuzetno mi je drago što sam imao prilike da obiđem sva ova pozorišta i pogledam tolike predstave, vidim ljude, upoznam neke nove ljude i ideje. Bila mi je čast i zadovoljstvo da radim taj posao. U Narodnom pozorištu Banjaluke je uhodana ekipa koja godinama radi u sličnom sastavu. Mislim da je sve spremno i da festival može da počne.
RSE: Pročitao sam zanimljivu preporuku publici u vezi sa kupovinom kompleta karata. Kaže se kako je to jedina mogućnost da istinski ljubitelji pozorišta vide šta hoće. Da li je zaista toliko interesovanje publike da je potrebno preporučiti ljudima da na vrijeme rezervišu karte?
Savanović: Postojao je jedan sistem prodaje karata i mislim da nema više slobodnih karata u prodaji. Banjalučka publika prati Teatar fest. U Banjaluci nemamo problem s publikom. Mislim da je to rezultat jednog dugogodišnjeg rada njegovanja publike, ulaganja u publiku i dobrih predstava. Onda publika nema razloga da ne reaguje na dobre predstave i da ne dolazi u pozorište. Mislim da je rezultat toga ovo veliko interesovanje za Teatar fest.
RSE: Znači da je pokretanja festivala bio puni pogodak, da je ostvario pomalo rekord i neočekivani uspjeh, ne samo zbog toga što ste odgojili jednu novu publiku, nego i kada se uzmu u obzir sva razmišljanja o studijskim programima za pozorište, film, televiziju. U Banjaluci se otvaraju nove scene i izazovi.
Savanović: To sve čini pozorišni život bogatijim i uzbudljivijim. Kada publika ima mnogo veću ponudu, može i da bira i da izabere nešto što joj se više sviđa. Sve to zajedno doprinosi i kvalitetu, što je najbitnije. Što je više ponude, svi se trude da budu bolji.
