"Za mene je zakon Toma Bebić. Veliki Toma, čisti genije. Bija je milijun godina isprid svoga vrimena", tvrdi pjevač grupe TBF (The Beat Fleet ili Toma Bebić Fans) Mladen Badovinac za kantautora, glazbenika, galeristu, pjesnika, aforističara i performera Tomu Bebića koji je na današnji dan prije 20 godina u svom rodnom Splitu otišao i smrću oživotvorio stihove iz svoje "Nevere" :
"Nima više Jere, stare šjore Kate, ne vidin ni Tomu, Ive je još tot."
Toma Bebić je bio Splićanin, podvlači njegova supruga Angela, kojoj je on promijenio ime u Anđe, a da Splićana nije bilo, ne bi ni Tome bilo jer oni su, takvi kakvi su, pomagali da svako malo eksplodira, da ih ugrize pokojim aforizmom. Tomu Bebića je Split volio, ali je pitanje koliko ga je razumio.
"U Splitu vam je bilo 'a Toma Bebić boem, redikul... To je splitski sindrom, splitsko stanje duha. Ali, dobro sve će doći na svoje", kaže Tomina Anđe.
ROMANI JEDNOG LJENČINE
Dolazi sve na svoje: Feral je svojevremeno izdao sabrana djela Tome Bebića - poeziju i aforizme do tada objavljene i neobjavljene. To štivo su uredili Tomin sin Goran i Predrag Lucić. "Otvaranje tog njegovog čudesnog kufera neobjavljenih stvari je bio jedan od najuzbudljivijih trenutaka u mom životu", kaže Lucić.
Ne može se Tomina genijalnost svesti u jednu rečenicu, kaže Lucić, ali je Toma to uspijevao: Za svoje aforizme je govorio da su to romani koje je pisao ljenčina. Lucić nam je izdvojio jedan: "Ne gadi se govna - ti si to od njega učinio!"
Je, malo je grezo, baš u splitskom stilu, ali svestranom talentu - koji je bio i mornarički podoficir, nastavnik pa tajnik škole, novinar, sudski pljenitelj, nogometni trener, mehaničar, pomorski strojar - sve se dade oprostiti.
MISLILI SU DA TOMA REVE
Kantautor Marijan Ban je zajedno s Lukyem radio na albumu - kompilaciji njegovih pjesama. "Složili smo 18 pjesama na CD. Nije moglo više stat. Nekoliko mjeseci smo radili, a ja sam stalno plakao dok sam to slušao. To je CD koji se treba poslušati u miru, u samoći i onda osjetiti snagu njegove glazbe", priča Ban.
Premda dosta mlađi, Ban je imao imao sreću svirati i pjevati s Tomom.
"Išli smo u dva susjedna kafića u splitskom Getu - on u "Zdravljaka", ja u "Sporta", baš su imali lipa imena za kafiće. On je dosta radio za siročad. Jednu večer je napravio zabavu za njih, pozvao me, svirali smo i pjevali, zabavljali se i upoznali se."
I Ban misli da Toma Bebić nije bio dovoljno shvaćen. "Njega su držali za nekoga ko reve s onin glasom. Tada se priznavao samo belcanto".
Ipak, Bebić je bio avangarda, smatra splitski kantautor kojemu je Toma udijelio najveći kompliment u životu. "Jednom smo se sreli u Getu i on mi je rekao da će za par tjedana umrijet, te da mu je drago što sam se ja pojavio", kaže Ban.
LEUT, NJEGOV
U Splitu se uspomene na Tomu Bebića mogu vidjeti i čuti jedino u konobaleriji - konobi i galeriji - koju u Velom Varošu drži njegov sin Goran. "Grad, ili netko tko s njim vlada, nema volje za počasti Tomi. Ali, Tomu to nije ni zanimalo. Tko pročita njegove pjesme shvatiti će da Tomi nije bilo stalo ni do spomenika ni do spomena", kazao nam je Goran.
Ipak, jedan materijalni spomen na Tomu čeka svjetlo dana. Goran Bebić je pronašao u Komiži na Visu očev brod koji se rastočija ka leut u njegovoj pismi. "Nisam znao da taj brod postoji. No, zasluga je porezne uprave što sam ga našao. Poslali su mi poresku uplatnicu i radi nje sam potražio brod. Desetljećima je bio u Komiži na Visu kod ribara i pjesnika Senka Karuze. On ga nije uspio urediti. Napravili smo jedan dogovor i prebacili ga u Trogir misleći da će ga tamo poznati kalafat Bakica uredit. Mogući financijeri su bili jedno vrijeme glasni, pa su utihnuli. Tako se mi sad borimo da skupimo ta sredstva. Ali đava odnija i prišu. Bit će to lip brod kad vam kažem."
LEUTE MOJ
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
osta si sam,
napušten brod,
leute moj.
Rastočija si se
ka barilo,
leute moj.
I mriža je sagnjila,
leute moj,
osta si sam,
napušten brod.
Suze su nestale
iz tila tvog,
leute moj.
A sićanja naviru,
leute moj,
osta si sam,
tužan i tih.
Brodovi su isti ka i ljudi
zlu moru daju život svoj.
(Za tobom umiru.)
Brodovi su isti ka i ljudi
za suzu daju suze dvi.
(Za tobom umiru.)
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine...
"Nima više Jere, stare šjore Kate, ne vidin ni Tomu, Ive je još tot."
Toma Bebić je bio Splićanin, podvlači njegova supruga Angela, kojoj je on promijenio ime u Anđe, a da Splićana nije bilo, ne bi ni Tome bilo jer oni su, takvi kakvi su, pomagali da svako malo eksplodira, da ih ugrize pokojim aforizmom. Tomu Bebića je Split volio, ali je pitanje koliko ga je razumio.
"U Splitu vam je bilo 'a Toma Bebić boem, redikul... To je splitski sindrom, splitsko stanje duha. Ali, dobro sve će doći na svoje", kaže Tomina Anđe.
ROMANI JEDNOG LJENČINE
Dolazi sve na svoje: Feral je svojevremeno izdao sabrana djela Tome Bebića - poeziju i aforizme do tada objavljene i neobjavljene. To štivo su uredili Tomin sin Goran i Predrag Lucić. "Otvaranje tog njegovog čudesnog kufera neobjavljenih stvari je bio jedan od najuzbudljivijih trenutaka u mom životu", kaže Lucić.
Ne može se Tomina genijalnost svesti u jednu rečenicu, kaže Lucić, ali je Toma to uspijevao: Za svoje aforizme je govorio da su to romani koje je pisao ljenčina. Lucić nam je izdvojio jedan: "Ne gadi se govna - ti si to od njega učinio!"
Je, malo je grezo, baš u splitskom stilu, ali svestranom talentu - koji je bio i mornarički podoficir, nastavnik pa tajnik škole, novinar, sudski pljenitelj, nogometni trener, mehaničar, pomorski strojar - sve se dade oprostiti.
MISLILI SU DA TOMA REVE
Kantautor Marijan Ban je zajedno s Lukyem radio na albumu - kompilaciji njegovih pjesama. "Složili smo 18 pjesama na CD. Nije moglo više stat. Nekoliko mjeseci smo radili, a ja sam stalno plakao dok sam to slušao. To je CD koji se treba poslušati u miru, u samoći i onda osjetiti snagu njegove glazbe", priča Ban.
Premda dosta mlađi, Ban je imao imao sreću svirati i pjevati s Tomom.
"Išli smo u dva susjedna kafića u splitskom Getu - on u "Zdravljaka", ja u "Sporta", baš su imali lipa imena za kafiće. On je dosta radio za siročad. Jednu večer je napravio zabavu za njih, pozvao me, svirali smo i pjevali, zabavljali se i upoznali se."
I Ban misli da Toma Bebić nije bio dovoljno shvaćen. "Njega su držali za nekoga ko reve s onin glasom. Tada se priznavao samo belcanto".
Ipak, Bebić je bio avangarda, smatra splitski kantautor kojemu je Toma udijelio najveći kompliment u životu. "Jednom smo se sreli u Getu i on mi je rekao da će za par tjedana umrijet, te da mu je drago što sam se ja pojavio", kaže Ban.
LEUT, NJEGOV
U Splitu se uspomene na Tomu Bebića mogu vidjeti i čuti jedino u konobaleriji - konobi i galeriji - koju u Velom Varošu drži njegov sin Goran. "Grad, ili netko tko s njim vlada, nema volje za počasti Tomi. Ali, Tomu to nije ni zanimalo. Tko pročita njegove pjesme shvatiti će da Tomi nije bilo stalo ni do spomenika ni do spomena", kazao nam je Goran.
Ipak, jedan materijalni spomen na Tomu čeka svjetlo dana. Goran Bebić je pronašao u Komiži na Visu očev brod koji se rastočija ka leut u njegovoj pismi. "Nisam znao da taj brod postoji. No, zasluga je porezne uprave što sam ga našao. Poslali su mi poresku uplatnicu i radi nje sam potražio brod. Desetljećima je bio u Komiži na Visu kod ribara i pjesnika Senka Karuze. On ga nije uspio urediti. Napravili smo jedan dogovor i prebacili ga u Trogir misleći da će ga tamo poznati kalafat Bakica uredit. Mogući financijeri su bili jedno vrijeme glasni, pa su utihnuli. Tako se mi sad borimo da skupimo ta sredstva. Ali đava odnija i prišu. Bit će to lip brod kad vam kažem."
LEUTE MOJ
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
osta si sam,
napušten brod,
leute moj.
Rastočija si se
ka barilo,
leute moj.
I mriža je sagnjila,
leute moj,
osta si sam,
napušten brod.
Suze su nestale
iz tila tvog,
leute moj.
A sićanja naviru,
leute moj,
osta si sam,
tužan i tih.
Brodovi su isti ka i ljudi
zlu moru daju život svoj.
(Za tobom umiru.)
Brodovi su isti ka i ljudi
za suzu daju suze dvi.
(Za tobom umiru.)
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine...
