U dovršetku iskaza prvog ministra unutarnjih poslova Republike Srpske Miće Stanišića haško tužiteljstvo je ukazivalo na poveznost policije bosanskih Srba s paravojnim formacijama na koje je svjedok prebacivao odgovornost za počinjene ratne zločine protiv hrvatskog i bošnjačkog stanovništva 1992. godine. Karadžić je pak želio prikazati da su ratni događaji pokrenuti zbog politike općenarodne obrane iz bivše Jugoslavije, citirajući pri tom sa Stanišićem Josipa Broza Tita.
Nakon što je kao svjedok obrane bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića ustvrdio da nije bilo nikakvog udruženog zločinačkog pothvata (UZP) protjerivanja nesrpskog stanovništva, za što je kao jedan od sudionika osuđen prvostupanjski na 22 godine zatvora, Stanišića je tužiteljstvo podsjetilo na dokaze o naoružavanju paravojnih formacija od strane policije kojoj je bio na čelu.
Kako bi pokazao da je naoružavanje paravojnih jedinica pokrenula upravo policija, haški tužitelj Matthew Olmsted je naveo kako je policijski načelnik na Palama Marko Koroman naoružavao grupu Žute ose, a pokazan je i dokument o isporuci oružja vođi te jedinice Vojinu Vučkoviću.
Nakon što je Stanišić izjavio kako je smijenio Koromana u svibnju 1992.godine, tužiteljstvo je podsjetilo da ga je ponovno postavio kao ministar – za policijskog načelnika u Sarajevu 1994.godine.
„Vi ste znali da je Koroman naoružavao Žute ose?“, upitao je tužitelj Olmsted ustvrdivši da spomenuti policajac nikad nije kažnjen zbog toga, nego upravo napredovao u službi.
„Pokrenut je postupak i provjerama se utvrdilo da to nije točno?“, pravdao se svjedok zbog nesankcioniranja Koromana.
Kako bi pokazalo da to nije bio izoliran slučaj nego praksa, haško tužiteljstvo je prikazalo i dokumente o naoružavanju drugih paravojnih postrojbi, poput dobrovoljaca u Sarajevu, kao i izdavanje oružja Branislavu Gavriloviću, zapovjedniku jedinice SRS-a (Srpske radikalne stranke) i četničkom vojvodi.
Podsjetimo, u optužnici su Karadžić i Stanišić spomenuti kao članovi UZP-a sa ciljem da se hrvatsko i bošnjačko stanovništvo trajno ukloni s područja na koje su bosanski Srbi polagali pravo, prilikom čega je u više općina nasilni progon dosegnuo razmjere genocida.
Stanišić: Zločin na Korićanskim stijenama počinili pripadnici vojne policije
Tužitelj Olmsted je pokazao Stanišićevo naređenje za istragu ratnih zločina protiv građana srpske nacionalnosti, optužujući ga da takvo naređenje nije izdao u slučaju zločina protiv ostalih građana.
Kako bi prikazao klimu nekažnjivosti rasprostranjenih zločina protiv građana nesrpske nacionanosti tužiteljstvo je Stanišića suočilo sa zločinom na Korićanskim stijenama u kolovozu 1992. godine, kada je ubijeno oko 200 bošnjačkih i hrvatskim muškaraca.
Iako je u prošlogodišnjoj presudi Suda Bosne i Hercegovine utvrđena odgovornost prijedorskih policajaca za masovno pogubljenje Stanišić se pravdao da on nije mogao kazniti počinitelje jer su oni bili iz redova vojne policije, drugim riječima da su navodno bili pod nadležnošću vojske.
Podsjetimo, kao pripadnici prijedorske policije – Zoran Babić je osuđen na 22, Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21, a Željko Stojnić na 15 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu zatočenika prilikom njihovog transporta iz jednog od prijedorskih logora, poput Keraterma.
„Policija nikad nije postupila prema zahtjevu tužiteljstva da se prikupe dokazi o počiniteljima ubojstva, je li tako?“, suočio je tužitelj svjedoka na kraju unakrsnog ispitivanja.
„Policija je obavijestila da su počinitelji trenutno u redovima vojske i vojnim zadacima i obaveza tužiteljstva je bila da to traži dalje od vojske. To nije mogla raditi policija.“, pravdao se svjedok obrane koji trenutno čeka u haškom pritvoru drugostupanjsku presudu o žalbi na kaznu od 22 godina zatvora.
Karadžić i Stanišić citirali Tita
U dodatnom ispitivanju optuženi Karadžić, osporavajući tvrdnje optužbe da su sukob i zločini u BiH pokrenuti prema udruženom zločinačkom poduhvatu - pozvao se na doktrinu općenarodne obrane bivše Jugoslavije (SFRJ), citirajući pri tom sa svjedokom riječi njezinog doživotnog predsjednika Josipa Broza Tita.
„Molio bih da gospodin ministar pročita jedan pasus predsjednika Tita koji je u osnovu svih stvari organiziranja obrane“, zatražio je Karadžić želeći prikazati da su akcije srpskih snaga pokrenute u BiH prema Titovoj doktrini, a ne njegovoj politici.
„Radni ljudi i građani, samoupravljači sami organiziraju svoju obranu i samozaštitu, a samo neophodne zajedničke poslove prenose na društvene, specijalne institucije. Kao što su vojska i službe sigurnosti. Na taj način u praksi osiguravamo podruštvljavanje obrambene funkcije koja je u drugim sistemima otuđena od radnog čovjeka. To je praktično ostvarivanje marskističke koncepcije naoružanog naroda“, citirao je potom Tita svjedok Stanišić slažući se s tvrdnjom Karadžića da su zapravo zakoni iz bivše Jugoslavije primijenjeni u RS-u.
Naime jedna od teza Karadžićeve obrane od optužbi za UZP je – da su općine preuzete 1992.godine od strane samoorganiziranog srpskog naroda kojemu su njegove vlasti bile samo asistencija. Odnosno, da općine nisu preuzete prema planu Srpske demokratske stranke, SDS-a, odnosno kako to tvrdi optužba – prema provođenju 6 strateških ciljeva u kojima je predviđeno nasilno razdvajanje naroda.
Kao 227.po redu Karadžićeve obrane u vezi genocida u 7 općina 1992.godine, potkraj sudskog dana s iskazom vezanim uz događaje u Sanskom Mostu počeo je Mihajlo Orlović.
Nakon što je kao svjedok obrane bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića ustvrdio da nije bilo nikakvog udruženog zločinačkog pothvata (UZP) protjerivanja nesrpskog stanovništva, za što je kao jedan od sudionika osuđen prvostupanjski na 22 godine zatvora, Stanišića je tužiteljstvo podsjetilo na dokaze o naoružavanju paravojnih formacija od strane policije kojoj je bio na čelu.
Kako bi pokazao da je naoružavanje paravojnih jedinica pokrenula upravo policija, haški tužitelj Matthew Olmsted je naveo kako je policijski načelnik na Palama Marko Koroman naoružavao grupu Žute ose, a pokazan je i dokument o isporuci oružja vođi te jedinice Vojinu Vučkoviću.
Nakon što je Stanišić izjavio kako je smijenio Koromana u svibnju 1992.godine, tužiteljstvo je podsjetilo da ga je ponovno postavio kao ministar – za policijskog načelnika u Sarajevu 1994.godine.
„Vi ste znali da je Koroman naoružavao Žute ose?“, upitao je tužitelj Olmsted ustvrdivši da spomenuti policajac nikad nije kažnjen zbog toga, nego upravo napredovao u službi.
„Pokrenut je postupak i provjerama se utvrdilo da to nije točno?“, pravdao se svjedok zbog nesankcioniranja Koromana.
Kako bi pokazalo da to nije bio izoliran slučaj nego praksa, haško tužiteljstvo je prikazalo i dokumente o naoružavanju drugih paravojnih postrojbi, poput dobrovoljaca u Sarajevu, kao i izdavanje oružja Branislavu Gavriloviću, zapovjedniku jedinice SRS-a (Srpske radikalne stranke) i četničkom vojvodi.
Podsjetimo, u optužnici su Karadžić i Stanišić spomenuti kao članovi UZP-a sa ciljem da se hrvatsko i bošnjačko stanovništvo trajno ukloni s područja na koje su bosanski Srbi polagali pravo, prilikom čega je u više općina nasilni progon dosegnuo razmjere genocida.
Stanišić: Zločin na Korićanskim stijenama počinili pripadnici vojne policije
Tužitelj Olmsted je pokazao Stanišićevo naređenje za istragu ratnih zločina protiv građana srpske nacionalnosti, optužujući ga da takvo naređenje nije izdao u slučaju zločina protiv ostalih građana.
Kako bi prikazao klimu nekažnjivosti rasprostranjenih zločina protiv građana nesrpske nacionanosti tužiteljstvo je Stanišića suočilo sa zločinom na Korićanskim stijenama u kolovozu 1992. godine, kada je ubijeno oko 200 bošnjačkih i hrvatskim muškaraca.
Iako je u prošlogodišnjoj presudi Suda Bosne i Hercegovine utvrđena odgovornost prijedorskih policajaca za masovno pogubljenje Stanišić se pravdao da on nije mogao kazniti počinitelje jer su oni bili iz redova vojne policije, drugim riječima da su navodno bili pod nadležnošću vojske.
Podsjetimo, kao pripadnici prijedorske policije – Zoran Babić je osuđen na 22, Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21, a Željko Stojnić na 15 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu zatočenika prilikom njihovog transporta iz jednog od prijedorskih logora, poput Keraterma.
„Policija nikad nije postupila prema zahtjevu tužiteljstva da se prikupe dokazi o počiniteljima ubojstva, je li tako?“, suočio je tužitelj svjedoka na kraju unakrsnog ispitivanja.
„Policija je obavijestila da su počinitelji trenutno u redovima vojske i vojnim zadacima i obaveza tužiteljstva je bila da to traži dalje od vojske. To nije mogla raditi policija.“, pravdao se svjedok obrane koji trenutno čeka u haškom pritvoru drugostupanjsku presudu o žalbi na kaznu od 22 godina zatvora.
Karadžić i Stanišić citirali Tita
U dodatnom ispitivanju optuženi Karadžić, osporavajući tvrdnje optužbe da su sukob i zločini u BiH pokrenuti prema udruženom zločinačkom poduhvatu - pozvao se na doktrinu općenarodne obrane bivše Jugoslavije (SFRJ), citirajući pri tom sa svjedokom riječi njezinog doživotnog predsjednika Josipa Broza Tita.
„Molio bih da gospodin ministar pročita jedan pasus predsjednika Tita koji je u osnovu svih stvari organiziranja obrane“, zatražio je Karadžić želeći prikazati da su akcije srpskih snaga pokrenute u BiH prema Titovoj doktrini, a ne njegovoj politici.
„Radni ljudi i građani, samoupravljači sami organiziraju svoju obranu i samozaštitu, a samo neophodne zajedničke poslove prenose na društvene, specijalne institucije. Kao što su vojska i službe sigurnosti. Na taj način u praksi osiguravamo podruštvljavanje obrambene funkcije koja je u drugim sistemima otuđena od radnog čovjeka. To je praktično ostvarivanje marskističke koncepcije naoružanog naroda“, citirao je potom Tita svjedok Stanišić slažući se s tvrdnjom Karadžića da su zapravo zakoni iz bivše Jugoslavije primijenjeni u RS-u.
Naime jedna od teza Karadžićeve obrane od optužbi za UZP je – da su općine preuzete 1992.godine od strane samoorganiziranog srpskog naroda kojemu su njegove vlasti bile samo asistencija. Odnosno, da općine nisu preuzete prema planu Srpske demokratske stranke, SDS-a, odnosno kako to tvrdi optužba – prema provođenju 6 strateških ciljeva u kojima je predviđeno nasilno razdvajanje naroda.
Kao 227.po redu Karadžićeve obrane u vezi genocida u 7 općina 1992.godine, potkraj sudskog dana s iskazom vezanim uz događaje u Sanskom Mostu počeo je Mihajlo Orlović.
