Jedan od za Crnu Goru najvažnijih izvoznih proizvoda je – vino, a proces pristupnih pregovora diktira potrebu usklađivanja zakonodavstva koje reguliše ovu oblast. Jedna od novina je zabrana proizvodnje vina od uvoznog grožđa.
Vladin Predlog zakona o vinu se nalazi u skupštinskoj proceduri, a nakon prvih negodovanja, tekst je pretrpio izvjesnu promjenu. Novi zakon, međutim, ipak ne pravi kompromise sa neophodnošću za usklađivanjem sa evropskim zakonodavstvom.
Načelnica Direkcije Ministarstva poljoprivrede za biljnu proizvodnju Marija Krstić kaže da ta obaveza proističe i iz članstva u Međunarodnoj organizaciji za vino i vinovu lozu.
„U novom zakonu su izmijenjene kategorije vina. Nekada je vino kategorisano kao kvalitetno, vrhunsko i stono, sa kontrolisanim i bez kontrolisanog geografskog porijekla, a po novim propisima imamo 17 vrsta proizvoda od groždja i onda sva vina imaju tri kategorije, a to su vino sa oznakom porijekla kao najveći vid zaštite, vino sa geografskom oznakom porijekla i samo naziv vino, bez drugih oznaka. Ovako izmijenjeno kategorisanje vina se reflektuje na niz odredbi u zakonu koji se odnose na označavanje, prije svega vina, i ne prepoznaje se kategorija vina koja su proizvedena od sirovine iz drugih zemalja“, pojašnjava Marija Krstić.
Tekst novog zakona o vinu je prije nekoliko dana prošao skupštinski Odbor za zakonodavstvo, a član Odbora Luiđ Škrelja kaže da je ipak odlučeno da se za pojedina rješenja ostavi rok za prilagođavanje.
„Cilj ovog zakona je da sve što je u vezi sa proizvodnjom vina uskladimo sa evropskom praksom i kvalitetom, a za usklađivanje je ostavljen rok od četiri godine“, navodi Škrelja.
Novi zakon o vinu je prije nekoliko mjeseci izazvao negodovanje zbog činjenice da više neće biti dozvoljeno proizvoditi vino od uvoznog grožđa.
„Bez obzira što je riječ o manjem udjelu u ukupnoj proizvodnji crnogorskih vina, imali smo osjećaj za proizvođače koji kao sirovinu koriste uvozno grožđe, pa smo dozvolili da do prvog januara 2019. godine proizvode kao i do sada, sa oznakama po ovom, sada važećem, zakonu, a četiri godine su dovoljne za zasnivanje sopstvenih vinograda“, kaže načelnica Direkcije Ministarstva poljoprivrede za biljnu proizvodnju Marija Krstić, dodajući da zabrana ne može značajno da utiče na proizvođače vina od uvoznog grožđa.
„Od 2007. do danas, značajno su se povećale površine pod vinogradima, a za, recimo, 500.000 litara vina, potrebno je 700 tona grožđa koje se može dobiti sa 350.000 čokota..., to znači da je 100 hektara vinograda dovoljno za proizvodnju tih pola miliona litara vina, a mi smo, definitivno, od 2007. godine podigli više od 100 hektara. Hoću da kažem da mi imamo suficit grožđa iz domaće proizvodnje, a istovremeno i potrebu nekih vinara da kupuju uvozno grožđe“, kaže Marija Krstić.
Aleksandar Bogojević, vlasnik vinarije "Vinarije Bogojević" kaže da nema zamjerki na zakon, ali da ima rezervi u vezi sa primjenom.
„To su zakoni koje Vlada uglavnom prepisuje iz evropskog zakonodavstva, tako da se ni oni tu mnogo ne pitaju. Nama su mnogo bitniji podzakonski akti nego sam zakon. Nama odgovara da se taj zakon koji sami usvoje – primjenjuje da bi se spriječio javašluk i haos koji je trenutno kod nas, da svaka kafana proizvodi vino i rakiju i to prodaju. Niko im ne smeta i mogu da rade što hoće. Time i država gubi jer ne naplaćuje akcize i poreze, a najopasnije je što gosti koji nam dođu u Crnu Goru piju nekontrolisana pića“, konstatuje Bogojević.
Bogojević kaže da male vinarije zabranom proizvodnje vina od uvoznog grožđa neće biti pogođene jer koriste samo domaću sirovinu, a da zbog toga trpi jedino Vinarija "Neksan".
U Neksanu, međutim, nijesmo mogli naći sagovornika na ovu temu, ali nam je nezvanično rečeno da je dobro što je dat prelazni rok od četiri godine, ali da su nezadovoljni što Crna Gora nije, poput Hrvatske, kao datum prestanka proizvodnje vina od uvoznog grožđa odredila dan formalnog ulaska u EU.
