Crna Gora je samo par koraka od priznavanja punopravnog članstva u NATO i to na 67-u godišnjicu od osnivanja Alijanse. Jedno od otvorenih pitanja je perspektiva Vojske Crne Gore kao članice NATO. Učešće u mirovnim operacijama, modernizacija vojske i prihvatanje savremenih standarda, samo su neki od segmenata koji su potrebni za dostizanje nivoa spremnosti NATO članica.
Punopravnim članstvom u NATO Crna Gora će postati dio snažne bezbjednosne politike, a osim toga pripadaće snažnom političkom i ekonomskom savezu.
Predsjednik Svetske organizacije atlantske povelje Fabricio Lućoli (Fabrizio Luciolli) saopštio da će priključenjem Crne Gore ojačati evropski stub odbrane. Važna je i regionalna uloga Crne Gore, a to je stimulans za bližu evroatlantsku integraciju zemalja na Zapadnom Balkanu:
„Imamo, na primjer, Srbiju koja se sve više približava, u smislu saradnje sa Atlantskim savezom, a članstvo Crne Gore će biti značajan stub u ovom smislu“, rekao je Lućoli.
Crna Gora je u decembru prošle godine dobila poziv za punopravno članstvo u NATO. Najviši državni funkcioneri očekuju da prijem Crne Gore u NATO bude obavljen u proljeće 2017. godine, a do tada sve zemlje članice Alijanse treba da ratifikuju Pristupni protokol kojim se prihvata članstvo Crne Gore.
Iako Vojska Crne Gore broji ukupno oko 2.000 vojnika, podoficira i oficira, više godina unazad ona učestvuje u mirovnim misijama, kako NATO saveza, tako Ujedinjenih nacija i Evropske unije. To iskustvo predstavlja jedan od ključnih faktora napretka Vojske Crne Gore u dostizanju standarda NATO zemalja.
Najveći nedostaci
Major Igor Knežević, komandant jednog od kontigenata Voske Crne Gore u Avganistanu, je priznao da je u početku bilo nedoumica u odnosu na vojno prisustvo u drugoj zemlji:
„Prvobitna pitanja vezana 'da li radim pravu stvar zato što sam u misiji u nekoj drugoj zemlji', potpuno su izblijedila i potpuno sam siguran da smo uradili pravu stvar i da su misija ISAF i Resolut support prava stvar za narod koji živi u Avganistanu, dobronamjerni i miroljubivi narod Avganistana. Lično sam izuzetno zadovoljan. Prvo što smo dobili priliku da se uporedimo sa pripadnicima stranih oružanih snaga i što nismo ni jednog momenta osjetili bilo kakav vid inferiornosti u odnosu na njih“, kaže Knežević.
Nakon ulaska u NATO, Crna Gora će morati da prilagodi svoje zakonodavstvo u kolektivnom sistemu bezbjednosti. Do sada je odlazak u vojne mirovne misije bio dobrovoljan.
Nakon ulaska u NATO Crna Gora mora imati spremne jedinice koje će djelovati na poziv u odbranu potencijalno napadnute NATO zemlje, kaže načelnik Generalštaba Dragan Samardžić:
„Jedinice obučavate, deklarišete i ona je sposobna za izvršenje tog zadatka. I sjutra u slučaju odbrane, kao što znate po Članu 5. napad na bilo koju članicu je napad na NATO, aktivira te sastave. U toj situaciji ne možete primjeniti princip dobrovoljnosti da odjednom pola obučene jedinice ne može da ide van. Kod Člana 5. ako se aktiviraju bilo koje jedinice, o tome odlučuje naš parlament“, pojašnjava Samardžić.
O prioritetima Vojske Crne Gore admiral Samardžić je rekao:
„Najveći problem u mornarici nam ostaje prisustvo na moru i postojanje adekvatnih brodova. Po pitanju vazduhoplovstva, znate da smo se opredijelili da nemamo avijaciju, odnosno da imamo helikoptere. Mi sad raspolažemo samo lakim helikopterima. Najveći nedostatak kopnene vojske, a to je zadatak u narednom periodu, nabaka lakih oklopnih vozila."
Nedavno je premijer Milo Đukanović iznio ključne razloge zbog čega je Crna Gora dobila poziv za članstvo u NATO. Brojnost pripadnika Vojske nije bio razlog:
„Siguran sam da nas ni NATO nije pozvao u svoj sastav impresioniran našim vojnim efektivama, jer smo mi jedna mala država. Opredjeljenje za NATO je opredjeljenje za novi sistem vrijednosti. Taj sistem vrijednosti je onaj na kojem počivaju moderna zapadnoevropska društva“, konstatovao je premijer.
Kada je riječ o modernizaciji sistema odbrane, osim u materijalna sredstva potrebno je uložiti i u ljudske kapacitete kroz obuku. Inače istraživanje Atlantskog saveza u Crnoj Gori koje je obavljeno među studentskom populacijom je pokazalo, da bi 55% ispitanika dobrovoljno služilo vojni rok u trajanju od tri mjeseca, ukoliko bi tu mogućnost imali.
