Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je odluku da u slučaju četvorice bivših oficira JNA Bosna i Hercegovina nije prekršila pravo na imovinu, te da ne mogu povratiti prije rata otkupljene vojne stanove. Stanove ne mogu vratiti jer su im u međuvremenu u Srbiji dodijeljeni vojni stanovi u zakup na neodređeno vrijeme, ili su te stanove otkupili. Za razliku od slučaja Branimira Đokića koji je dobio odšetu od 65.000 eura za stan koji je posjedovao u Sarajevu, a koji mu nije bio vraćen, Federacija BiH nije ih dužna obeštetiti. Za jedne riječ je o diskriminaciji, dok je za sud i pravne zastupnike BiH stvar čista.
Pravo na vraćanje u posjed stanova četiri bivša oficira JNA koji su početkom 1992. godine otkupili stanove u BiH nije narušeno jer, prema odluci Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, svi pripadnici bivše JNA koji su otkupili vojne stanove u BiH, a kojima je u Srbiji dodijeljen novi vojni stan u zakup na neodređeno vreme ili u vlasništvo nemaju pravo na povrat stana u BiH.
Zastupnica BiH pred Evropskim sudom Monika Mijić napominje kako su ovu činjenicu aplikanti pokušali prikriti:
„Mi smo uspjeli doći do dokaza koji potvrđuju da su dotične osobe zaista dobile stan u Srbiji i zbog toga je Sud donio ovakvu odluku. U ovoj odluci Sud je istakao da inače činjenica da je neko u drugoj državi stekao novo imovinsko pravo ne utiče na već postojeće imovinsko pravo, međutim Sud je uzeo u obzir funkcioniranje dodjele stanova u bivšoj SFRJ, ratove u regionu i slično, tako da je Sud istakao da ova četiri aplikanta nemaju pravo na povrat stanova“, kaže Monika Mijić.
Pred Sudom u Strazburu u toku je još šezdesetak sličnih predmeta, od kojih je većina, navodi Mijić, poput posljednjeg presuđenog, te se ne može usporediti sa slučajevima Ljeposave Mago ili Branimira Đokića koji je od Federacije BiH dobio odšetu od 65.000 eura za stan koji je posjedovao u Sarajevu:
„Gospodin Đokić je osoba koja nije dobila stan u Srbiji i Crnoj Gori. Bitno je naglasiti da je takvih osoba, pripadnika bivše JNA, odnosno Vojske Srbije koji nisu dobili stan u Srbiji i u Crnoj Gori vrlo malo - zato što je to jedna opća politika stambenog zbrinjavanja svoje vojske u Srbiji“, navodi Mijićeva.
Federacija BiH je nakon presude u Đokićevom predmetu usvojila akcioni plan za rješavanje problema vojnih stanova, i na tome je sve stalo. Iako ne spore praksu da ko je dobio stan drugdje nema pravo na odštetu ili zamjenski stan, u Udruženju vojnih penzionera RS kažu da se moralo uraditi više.
„Mi potražujemo od Federacije BiH 258 stanova oficira bivše JNA. Federacija je dobila odluku Suda za ljudska prava u Strazburu da se za to mora izvršiti nadoknada. Oni su bili dužni da odrede komisiju koja će to rješavati, međutim, oni do dan-danas nisu to riješili. Imamo 13 tužbi u Strazburu koje se vode pred tim sudom u vezi sa povratom tih stanova. Međutim, Strazbur ne prima tužbe dok nije sve iscrpljeno na nivou države BiH. Ne rješava se zato što ne radi Vlada Federacije BiH. Oni su poslali nama jedan dopis u kojem kažu da će vratiti te stanove kada ljudi koji su u tim stanovima budu adekvatno riješeni. I oni predviđaju da za 10 godina to se neće moći riješiti“, kaže predsjednik Udruženja Milorad Kutlešić.
Kutlešić navodi i da postoji bitna razlika i u tretmanu ljudi koji su otkupili stanove i onih koji su bili nosioci stambenih prava.
Država u ćorsokaku
Inače, stambeni fond prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane sačinjavalo je preko 12 i po hiljada stanova, od čega više od devet i po hiljada koriste raniji nosioci stanarskih prava koji su u njima ostali ili koji su im vraćeni. Preko tri hiljade stanova nije vraćeno, od čega skoro 1.200 osoba nije ni potraživalo stanove.
Razmjenom podataka o vojnim stanovima sa Srbijom i Crnom Gorom utvrđeno je da je 117 ranijih nosilaca stanarskih prava riješilo svoje stambeno pitanje van teritorije BiH, a da oko 230 nije vratilo u posjed stanove u FBiH.
Jedan od takvih primjera je i slučaj Đurađa Trkulje koji nikada nije ušao u posjed stana svoje sestre u Sarajevu, koja je tokom rata izbjegla u Kotor Varoš i umrla 1993. godine:
„Svi mi kažu da nije sporno. I advokati i pravnici i svi. I ne daju. Znači, stan je privatni otkad je ona isplatila stan“, navodi Trkulja.
Advokat Željko Bubić, koji se i inače bavi ovim predmetima, navodi kako se država BiH našla u ćorsokaku jer nije iznašla način da kvalitetno riješi pitanje vojnih stanova. Također, smatra da BiH ne poštuje pravo na privatnu svojinu, te da se i ovim pitanjem povrata stanova radi o diskriminaciji bez obzira na to imaju li riješeno stambeno pitanje drugdje ili ne:
„I zakonska rješenja koja regulišu predmetnu materiju su problematična zato što u jednom dijelu diskriminiraju ljude koji se nalaze na teritorijama drugih država i koji su riješili svoja imovinska prava na neki drugi način, odnosno stambeno pitanje na neki drugi način, ne rješavajući kvalitetno pitanje imovine koju su oni stekli u skladu sa prijeratnim propisima“, konstatuje Bubić.
No Mijićeva, poput suda u Strazburu, tvrdi da su stvari jasne:
„Da bi pripadnik Vojske Srbije u Republici Srbiji dobio od vojske stan, a ako je prije toga imao stan, recimo, u BiH, on se morao faktički odreći tog stana u BiH i dostaviti potvrdu Ministarstvu odbrane u Republici Srbiji da u BiH ne posjeduje stan“, kaže Mijićeva.
