Dostupni linkovi

Radulović: Vučić je nastavljač partijskog parazitskog sistema


Saša Radulović
Saša Radulović
Glavni problem Srbije je veliki partijski parazitski sistem, na čijem čelu se danas nalazi Aleksandar Vučić. Taj sistem nije izmislio niti izgradio Vučić, učvrstio ga je Boris Tadić pre njega, uz prateći medijski mrak i burazersku ekonomiju, ali sad je Vučić na vrhu tog sistema. Reforme znače demontažu partijskog sistema i on to nikad neće uraditi. Niko u Vladi nije kočio reforme, premijer se nije mešao u svoj posao. Otuda je neshvatljivo Vučićevo objašnjenje da ide u izbore kako bi ubrzao reforme koje mu niko ne sprečava, kaže, pored ostalog u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Saša Radulović, bivši ministar privrede u rekonstruisanoj vladi Srbije. Radulović je krajem januara dao ostavku na funkciju, a sada je nosilac izborne liste “Dosta je bilo”.

RSE: Vi ste se veoma kasno registrovali, da li očekujete da ćete preći cenzus?

Radulović: Naš cilj na ovim izborima jeste da uđemo u Skupštinu. Kasno smo krenuli, ali to nije naša krivica. Izbori su naprasno raspisani, bez ikakvog pravog razloga od interesa za građane Srbije, osim želje Aleksandra Vučića da preuzme veću vlast nego što ima danas. Očekujemo da uđemo u Skupštinu i da pokažemo kako treba da deluje opozicija i da se pripremimo za sledeće izbore, na kojima nam je cilj da pobedimo i da formiramo Vladu.

RSE: Ukoliko, ipak, cenzus ne pređete, vaši glasovi, kao i glasovi svih drugih partija koje ne pređu cenzus idu pobedniku, u ovom slučaju, izgleda, SNS-u i Vučiću.

Radulović: Mi očekujemo da ćemo preći taj prag. Bez obzira na to ko pobedi na ovim izborima i koja od stranaka opozicije, koje se dodvoravaju Aleksandru Vučiću i rade sve da ih on uzme kao koalicionog partnera, uđe sa njim u koaliciju, mi ćemo već 17. marta, dan nakon izbora, krenuti u pun rad na reformskim zakonima koji su nam potrebni, na transparentnosti, na tome da ukazujemo svim građanima Srbije koliko je bitno da se svi ugovori koje država potpisuje javno objavljuju; moramo govoriti protiv partijskog zapošljavanja, o tome kako posluju javna preduzeća, dakle o svim stvarima koje su kritično važne za građane Srbije, za finansijsku stabilnost države i za privredni oporavak koji svi želimo.

Vučić je kočničar reformi

RSE: Bili ste nestranački ekspert u rekonstruisanoj vladi, Vučić vas je u septembru uveo u Vladu. Kada ste shvatili da je odlučio da raspiše prevremene izbore, podneli ste krajem januara ostavku na mesto ministra privrede. Da li ste Vučiću pre nego što ste ušli u Vladu rekli šta će zapravo biti vaši reformski zakoni ili niste, pa je bio zatečen kada ste ih sačinili s obzirom da je znao da će raspisati izbore i da se tako nešto pred izbore ne nudi? Ako je ovo drugo u pitanju, mislite li da je te reforme samo odložio za posle izbora ili da nikad istinski nije ni nameravao išta temeljno da reformiše?

Radulović: On reforme nikada nije ni želeo. Glavni problem Srbije je veliki parazitski partijski sistem, na čijem čelu se danas nalazi Aleksandar Vučić. Taj sistem nije izgradio Aleksandar Vučić, izgradio ga je Tadić pre njega, uz prateći medijski mrak i burazersku ekonomiju, ali sada je na vrhu tog sistema Aleksandar Vučić.

Reforme znače demontažu partijskog sistema. On to nikada neće uraditi. Ja sam ga upoznao godinu dana pre ulaska u Vladu i nakon toga nismo imali nikakav kontakt, dok me nije pozvao i ponudio mi mesto ministra privrede. Dao sam mu detaljan spisak reformi koje moraju da se sprovedu i on je rekao da su to reforme koje moraju da se sprovedu. Pitao sam ga da li će ako bude izbora - i tada se pričalo o izborima - to zaustaviti reforme. Rekao je da neće, da je on posvećen tome, da njega rejting ne interesuje i da ga interesuje samo ono što je dobro za Srbiju. Očigledno se pokazalo nešto sasvim drugačije.

Nakon toga je pisan ekspoze premijera. Ja sam pisao ekonomski deo, zajedno sa ministrom finansija i tu su postavljeni temelji reformi, pet ključnih temelja: regulatorna reforma, ova četiri zakona, smanjenje nameta na rad, uvođenje reda u 153 preduzeća koja su deceniju i po u restrukturiranju, a koja ništa ne rade i koštaju građane Srbije 750 miliona dolara, zatim javna preduzeća, kao što su „Srbijagas“, „Železnice Srbije“ i druga, koja stotine miliona evra izvlače iz budžeta. Peti temelj su visoke kamatne stope za privredu, koje su posledica katastrofalne privatizacije i burazerske ekonomije, gde su vlasnici opterećivali preduzeća velikim kreditima i izvlačili novac preko svojih off-shore kompanija. To je takođe moralo da se demontira.

Od prvog dana počele su da otpadaju reforme, jedna po jedna, sve dok i poslednja reforma nije otpala.

RSE: Ali vi ste ćutali o tome.

Radulović: Pa, ne možete dok ste u Vladi kritikovati Vladu. Slao sam signale na druge načine i o tome se dosta pričalo u štampi. Ako kritikujete Vladu, to znači da ste podneli ostavku i izlazite iz Vlade. To sam na kraju i uradio.

RSE: Vučić je govorio da niste dolazili na sednice, vi kažete da iz protesta niste dolazili jer ste shvatili da tu nema nikakve diskusije. Zašto niste dolazili na sastanke i pitali Vučića zašto nema debate na sednicama Vlade?

Aleksandar Vučić
Aleksandar Vučić
Radulović: To je laž, ja sam dolazio na sednice Vlade. Bila je jedna velika sednica Vlade na koju nisam došao i bio je jedan period od četiri sedmice kad smo imali veliki okršaj oko postavljanja direktora Agencije za privatizaciju, oko SIEPE koja treba da se ugasi, Agencije za stečajeve. To mi je bio jedni način pritiska u tom trenutku, da ga nateram da prihvati kadrove. Onda je uz pomoć pritiska, ne samo MMF-a i Svetske banke, nego i svojih konsultanata, Guzenbauera i Stros Kana, na kraju popustio i uzeo nove kadrove, da bi se konačno te institucije stavile na zdrave noge i prekinuli se pljačka i reketi koji su tamo uzimani. Mi smo podneli krivične prijave protiv svih njih.

RSE: Možete li da kažete protiv koga? To je javna informacija. Naravno, ne možete da komentarišete eventualni tok suđenja.

Radulović: Ne mogu. Preko medija neću voditi takve postupke. Kad se podnesu krivične prijave, to nije dokaz da je neko krivično odgovoran. Ja se time neću baviti, rekao sam samo da smo to kao Ministarstvo privrede ispitali i podneli krivičnu prijavu. Sada je na Tužilaštvu dalje da procenjuje. Iznošenje ovakvih stvari, koje su još uvek u fazama pretkrivičnog postupka, gde Tužilaštvo treba o njima da govori, ja smatram blatom, to ne treba da se radi.

RSE: Jedna od tih krivičnih prijava je zbog toga što je kabinet prvog potpredsednika Vlade, kako ste naveli, direktno dao nalog Fondu za razvoj da se odblokira račun nekih tajkunskih firmi. Čijih firmi? Pretpostavljam, opet nećete reći.

Radulović: Neću da kažem, ali to je nešto što sam direktno rekao Aleksandru Vučiću. Ne samo da sam to rekao, nego sam mu dao i dokaze o tome. Ništa po tom pitanju nije uradio, a onda se posle toga pravio kao da ne zna o čemu se govori, pa se kao prisetio sam nekih firmi. To su neke stvari zbog kojih ne može da me pogleda u oči, zato što mogu da ga direktno podsetim na sve stvari koje smo radili. Oko SIEPE mu je isto tako sve bilo rečeno unapred. Ništa nije uradio. Nakon toga je podnesena krivična prijava, da bi na kraju on počeo da priča drugačije. Isto tako je bilo i sa nekim drugim epizodama, to je sve, dakle, deo tog sistema.

Ako hoćete da vidite kakvim marketingom se bavio Aleksandar Vučić, pogledajte Feketić. To je puna slika čime se on u stvari bavio. Umesto da kao potpredsednik Vlade organizujete stručne službe da rade svoj posao i spasavaju ljude, vi nameštate fotošut i dovodite tamo kamere da biste se slikali - bez kape i rukavica! Pa, to je već groteskno.

Ono što je, takođe, nasledio od Borisa Tadića jeste čitav medijski tim, koji je prešao iz Tadićevog u njegov kabinet. To je tim koji kontroliše tabloide, koji kontroliše naslovne stranice tih novina, koje tamo puštaju kojekakvo blato. I onda možete da pratite kako je protiv mene počelo da se pojavljuje blato - to je sve vezano za neki sukob koji se dešavao u tom trenutku, koji je on hteo drugačije da razreši.

Ja ne znam ko mu je radio moj psihološki profil pre nego što sam ušao u Vladu, ali je grdno pogrešio. Njemu je trebao marketing ministra finansija i mene, da prikažemo reforme, da pričamo o reformama, a da nijednu ne sprovedemo. Ja nisam potrčko, za ostale zaista ne mogu da kažem.

Zna se koja je stranka kontrolisala SIEPA-u

RSE: Direktno kažete da je Vučić glavni kočničar reformi. Da li je uopšte bilo razloga za ove izbore? Da li je uspeo da objasni zašto mi ponovo sada izlazimo na izbore?

Radulović: Ne, ne postoji razlog. Niko u Vladi, ni premijer, a pokušali su da kažu da je premijer kočio reforme. Premijer se nije mešao u svoj posao, njega to ništa ne interesuje...

RSE: Zašto se nije mešao? Zato što mu Vučić nije dao?

Radulović: Zato što ne zna i ne interesuje ga. Niko nije kočio reforme, tako da je potpuno neshvatljivo zašto idete na izbore kad od vas zavisi da li će reforme biti sprovedene. I onda još idete na izbore da ubrzate reforme, koje vam niko ne sprečava.

RSE: A pre toga je sam odbacio reformske zakone.

Radulović: Da, Ministarstvo privrede je te zakone sačinilo, a osim toga, nije dozvolilo da za pet meseci, koliko sam mu bio na čelu, bude potpisan nijedan tajni ugovor. Sprečili smo i pljačke u SIEPI, rekete koji su se uzimali u SIEPI.

RSE: Možete li nešto da kažete o tim reketima u SIEPI?

Radulović: Kada su davali subvencije investitorima, traženo je od investitora 30 posto.

RSE: Da li iza toga stoji direktno Dinkić?

Radulović: Ko stoji, to je pitanje za Tužilaštvo. Ja sam rekao da neću govoriti direktno, ali zna se koja politička stranka je kontrolisala SIEPA-u i čiji je bio njen direktor. Takođe, imali smo situacije u kojima je SIEPA pomagala na sajmovima; napravi se jedan štand, za jedan sajam, i onda se to plati, ali se plati šest puta - za svaki sajam ponovo. Još ima primera: zaposleni u SIEPI-i imaju platu od 130.000 dinara, a od toga 60.000 moraju da stave u kasicu stranci. Zato što su to izmišljeni poslovi, dobili ste posao bez ikakve potrebe i možete sa strankom da delite novac.

Takva nam je i država - parazitski sistem, partijsko zapošljavanje u javnom sektoru koji broji preko 700.000 ljudi. Možemo da pretpostavimo da je 15 posto partijski zaposlenih. Mi nemamo 15 posto viška lekara ili 15 posto profesora viška, mi imao 15 posto partijski zaposlenih, sa kupljenim diplomama, koji su utisnuti u taj ogromni javni sektor. To nas košta milijardu i po evra godišnje.

RSE: Koliko je vladajuća partija zaposlila partijskog kadra, uprkos tome što se obavezala da zaustavi zapošljavanje u javnom sektoru?

Radulović: Desetine hiljada. Ne samo ova stranka, sve stranke pre nje. Ponavljam, ovo nije nešto što je izmislio Aleksandar Vučić.

RSE: Ali SNS se i obvezao da će zaustaviti zapošljavanje u javnom sektoru, a onda saznajemo da je desetine hiljada zaposleno.

Radulović: Jeste. Uz to, Vučić je do sada jedno petnaest puta najavio da će završiti 24 sporne privatizacije, pa nismo ni blizu; pa je najavio da će 20. februara da obelodani ugovor između JAT-a i Etihada, pa se ni to nije desilo. Stalno, dakle, najavljuje neke nove stvari, ali kada držite medije po kontrolom i nemate stvarnu kritiku sa te strane, onda možete na takav način da manipulišete građanima. Mislim da je dosta bilo.

RSE: Poslednji projekat, spektakularan, a ne znamo o njemu ništa jer je netransparentan – „Beograd na vodi“...

Radulović: A šta „Beograd na vodi“ proizvodi? Šta izvozi „Beograd na vodi“? Koja je to privredna aktivnost? Da se bavimo nekretninama? Je li to nešto od čega će građani Srbije da žive bolje? I ko će da kupi te nekretnine? Pola ih zvrji prazno u Beogradu, pošto ljudi nemaju novac. Onda izmišljamo da će neki stranci, hiljade njih, da dođu da kupe nekretnine u Beogradu – pa, to je zaista smešno. Te šarene laže, te vere u čuda, doći će Arapi, doći će Kinezi, doći će Rusi, svi će da dođu da nam pomognu, a mi ne moramo ništa. Mi možemo da sedimo, takvi kakvi smo, nesposobni, i da čekamo čuda da nam se dese.

Mlađan Dinkić
Mlađan Dinkić
Ova ekonomska politika subvencionisanja, šta o tome reći? Mlađan Dinkić je ostao član kabineta Aleksandra Vučića; radio je zajedno sa njim na ovim projektima gde ja, kao ministar privrede, nijedan ugovor, nisam video, ni za čipove. Gledao sam neke memorandume za zemlju - to je tek posebna priča - pokušaj da se zemlja proda ispod cene strancima, koji bi onda velikim tajkunima u Srbiji izdali tu zemlju u zakup da je obrađuju. To su sve prazne priče.

E, sad, da ne bi bilo da je ministar privrede rekao jedno, a PPV rekao drugo, jedan način je da se proveri: pokaže se javnosti ugovor, pa da onda vidimo da li ministar privrede govori neistinu ili možda Aleksandar Vučić laže građane.

RSE: Kako demontirati taj partijski parazitski sistem? Verujete li da bi bilo koja partija koja dođe na vlast odsekla granu na kojoj sedi?

Radulović: Da mislim da postoji stranka koja bi iskreno želela da demontira taj sistem, ne bih pravio grupu građana, nego bi se pridružio toj stranci. Ne mislim, dakle, da postoji stranka koja to želi da uradi – jer jedno je retorika pre izbora, a nešto sasvim drugo kad se sedne na vlast; svi govore o departizaciji, ali posle izbora svi zapošljavaju svoje; svi govore o borbi protiv korupcije, a niko ne kaže da je transparentnost ključan element i da zato ne smeju da se sklapaju tajni ugovori jer upravo oni vode ka korupciji i zloupotrebama. Pošto toga nema, jedina opcija za građane koji zaista smatraju da je to ključni problem Srbije, jeste naša lista.

Sumnje u kredibilitet Demokratske stranke

RSE: Zvali su vas iz Demokratske stranke, odbili ste ih. Zašto?

Radulović: Ja nisam razgovarao, iz mog tima su razgovarali sa DS-om, ali nismo samo sa njima razgovarali, razgovarali smo sa velikim brojem stranaka manjina, pošto smo hteli da vidimo gde su nam programi komplementarni. Ono što je nama ključna stvar jeste upravo ovo o čemu govorimo - demontaža parazitskog sistema, potpuna transparentnost, da svaki ugovor koji država potpiše mora biti javno objavljen, da nema partijskog zapošljavanja, da se budžetska sredstva transparentno troše. To su stvari od kojih nikad nećemo odustati, pa, dakle, ne možemo na listi imati ljude koji su kompromitovani.

RSE: A time kažete da su Dragan Đilas i ljudi na njegovoj listi takođe kompromitovani, da nisu u stanju da ispune vaše principe?

Radulović: Ja mislim da tu postoje ozbiljne sumnje. Dok je ta opcija bila na vlasti, partijsko zapošljavanje u Beogradu je takođe bilo jako, ugovori o onome što je građeno i rađeno netransparentni, a netransparentno je bilo i trošenje budžetskih sredstava.

RSE: Nije bilo podnošenja računa građanima o tome koliko i na šta je trošen njihov novac?

Radulović: Ne, toga nije bilo. Ministarstvo privrede je, za razliku od te prakse, svakog meseca davalo tačnu i detaljnu informaciju koliko novca je i za šta potrošeno u prethodnom mesecu. Mogli ste da pročitate tačno kom pravnom licu i fizičkim licima je novac isplaćen. Do tog nivoa treba da idemo u budžetima ne samo grada nego i svih gradskih ustanova - ustanova kulture, obrazovnih ustanova, domova zdravlja, i republičkih i gradskih. U kulturi je takođe velika partokratija, stranke guraju svoje nesposobne kadrove u upravne odbore.

Ono što nam kao građanima treba jeste da izaberemo političku opciju koja u svom programu ima potpunu transparentnost jer vi, kada počnete da objavljujete sve ugovore - tačno ko je, kada i koliko novca dobio, mislim da će nakon toga sva ta burazerska ekonomija - mali broj privrednika koji je nakačen na budžet i javna preduzeća - prestati da postoji.

Transparentnost je ključni odgovor, a za transparentnost vam treba politička opcija koja ima volju da to sprovede. Mi smo pokazali, Ministarstvo privrede, kako se to radi. Mogao sam da potrošim 110 miliona evra diskreciono - stajali su mi u redu ispred kabineta, svi vam se grebu za pare. Nikom nisam dao pare, a mogao sam.

RSE: Mislite li da uopšte treba da postoje u budžetu te diskrecione linije trošenja novca?

Radulović: Ne, ne. Posao ministarstva ne treba da bude da deli pare. Posao ministarstva je da postavlja sistem; da se prave zakoni i institucije koje sprovode te zakone, posao ministarstva je da nadzire sprovođenje. A transparentnost vam omogućava da javnost može da nadzire i onog koji nadzire i onog koji sprovodi. To je postavka sistema.

Ova topla voda je već izmišljena - postoji u uređenom svetu i treba je primeniti, ali ne postoji politička volja da se primeni zato što to onda znači demontažu parazitskog sistema; to znači da nema novca za partije i ne možete više da se finansirate na taj način, novcem poreskih obaveznika.

Nemam veze sa neo-liberalnim konceptom

RSE: Jedan deo političke javnosti ima percepciju da vi zastupate tvrdi neo-liberalni koncept, da nemate sluha za socijalnu državu.

Radulović: Evo, da vidimo da li vam ovo zvuči neo-liberalno, pošto ja sa neo-liberalnim nemam nikakve veze. Nama treba univerzalan sistem socijalne zaštite koji kaže - svaka porodica koja ima primanja ispod minimalnih, treba iz budžeta da dobije novac da može da preživi. To bi bilo, kada prevedete kanadski sistem na Srbiju i odnose prosečnih zarada, 15.000 dinara po porodici plus 5.000 dinara po dodatnom članu domaćinstva; tako bi tročlane porodice dobijale 25.000, a četvoročlane 30.000 dinara. Da biste dobili tu socijalnu pomoć, odete kod države, potpišete jedan papir, a ne sto potvrda, gde pod krivičnom i materijalnom odgovornošću kažete - moja porodica je socijalno ugrožena - i dobijate socijalnu pomoć. Takav jedan sistem je primeren čoveku; dakle, jednom humanom društvu, u kome ako ostanete bez posla ili iz nekog drugog razloga ne možete da se izdržavate, država će vam pomoći.

Sada je pitanje koliko to košta. Za pola miliona porodica sa milion i po građana - to milijarda i po evra. Nas današnji propali sistem socijalne zaštite košta 1,5 milijardi evra. Znači, moguće je napraviti sistem koji je human i dobar za sve, ali nemoguće je uporedo sa njim imati ovakav razrušen sistem.

Hoćemo li sada o zdravstvenom osiguranju? Svi građani treba da imaju zdravstveno osiguranje, bez obzira na to da li su zdravstvene knjižice overene ili nisu. Ne možete vi ustavno pravo koje kaže da svaki građanin ima pravo na zdravstveno osiguranje zakonom i podzakonskim aktima da umanjite. To ne može. Poljoprivrednici takođe treba da imaju zdravstveno osiguranje, bez obzira da li su formalno zaposleni ili ne. Nezaposleni takođe. To bi se takođe platilo ako uredimo ovu poresku reformu i prestanemo da se finansiramo iz doprinosa, nego iz drugih poreskih prihoda.

Treća tema: penzije. Sećate se čitavog onog cirkusa oko 200 evra penzija koji su mi pripisivali? To je, naravno, netačno, niko to nikad nije ni predložio. Ono o čemu se tu radi jeste da u humanom društvu morate da imate i socijalne penzije, a ne samo ekonomske penzije. Ekonomske penzije su kada vi sami sebi odvajate doprinos od svoje plate, da biste kada odete u penziju dobijali ekonomsku penziju. Socijalna penzija je, međutim, nešto drugo. Ona je za sve građane koji nemaju ni dana radnog staža, a koji nemaju novca za život. Dobijali bi je kada napune 65 godina, ili za žene i ranije, zavisno od toga kako je zakonom regulisano. Razume se, ekonomske penzije bi bile više od socijalnih kojima se zadovoljavaju osnovne egzitencijalne potrebe ljudi. Dakle, ako nemate novca, treba da dobijete socijalnu penziju da možete da preživite. To je odlika humanog društva i ako hoćemo da se zovemo humanim društvom, to apsolutno moramo omogućiti.

Ovo bi vam, dakle, bio jedan sveobuhvatan sistem socijalne zaštite. Da li možemo da ga platimo? Da. Ali, da li možemo da platimo i to i parazitski sistem koji nas košta milijarde evra? To ne možemo i zato moramo da demontiramo taj parazitski sistem.

RSE: Ima mišljenja da je izuzetno visoka poreska stopa koju predlažete na još uvek male plate srednje klase u ovoj zemlji – 30% na zarade od 50 000 do 150 000 dinara? To može da funkcioniše u Nemačkoj ili Švedskoj, gde su plate neuporedivo veće, ali u Srbiji?

Radulović: Za 90% građana, u roku od godinu dana, kada završimo reformu, poresko opterećenje bi bilo manje, uključujući i ljude koji zarađuju 100.000 dinara. To mora da se uradi u dva koraka, da bismo izašli iz ove situacije u kojoj se nalazimo. Da bismo sproveli dubinske reforme, u prvoj godini dana moramo da postavimo temelje. U tih godinu dana će biti svima teže, ne selektivno nego svima, ali samo godinu dana. Ako to odradimo, nakon te godine, sa zdravim sistemom, sve stvari će krenuti na bolje. Drugačije ne može.

Ja bih voleo, verujte mi, da može prvo da poraste životni standard, pa da onda dođe do rasta zapošljavanja, pa do privrednog rasta, pa da na kraju sprovodimo reforme. Nažalost, ne može, moraju prvo reforme, pa privredni rast, pa rast zapošljavanja, pa na kraju rast životnog standarda.

RSE: Da li ima garancija, ukoliko se poslodavcima smanje porezi i doprinosi, da će oni, ovakvi kakvi jesu u ovoj zemlji, automatski otvarati radna mesta, a da neće tu dobit trpati u džepove i iznositi iz zemlje?

Radulović: Biće kao i u svakoj drugoj zemlji, kada uradite poresku reformu koja je razumna, a današnji porezi su nerazumni. Danas kada zaradite 300 evra, 120 date državi, a vama ostane 180 - to je, dakle, nerazumno. A ko god vam kaže da je rešenje u boljoj naplati poreza i doprinosa, taj vas ili laže ili ne zna šta govori. To se ne može naplatiti. Ako moler, recimo, pogodi posao za 300 evra, treba da očekujete da 120 da državi?! To je nemoguće. Recimo da penzioner pozove molera da mu okreči stan, da li treba poreznik da sedi po zgradama i da kontroliše da li će ta transakcija da se desi?

Međutim, kada napravite razumnu poresku reformu, pa na tih 300 evra budete plaćali jako malo poreza, onda onaj koji je u sivoj zoni nema razloga da izbegava da uđe u legalne tokove. Još ako smanjite birokratiju i napravite jednostavne procedure, onda nema nikakvog razloga da izbegava da radi legalno. Nama je 30% bruto društvenog proizvoda u sivoj zoni i crnom zapošljavanju. To je 30% privrede! Samo da delić toga pomerimo u legalne tokove, mi dobijamo privredni rast koji nam garantuje i oporavak i vraćanje dugova. Jedna je stvar kada ste zaduženi, kao mi, sa 65% BDP-a, a imate privredni rast od 1%, a potpuno je druga slika kada imate privredni rast od 6%. Privredni rast vam, dakle, određuje da li vam je dug izdrživ ili nije.

Ovo je, prema tome, definitivno model po kome izlazimo iz krize, ali godina dana je teška godina za reforme. Ne demagogija i priče, potrebni su nam kredibilni ljudi u svim sferama društva, pošto sve moramo da reformišemo. - obrazovanje, kulturu, zdravstvo…

RSE: Ako zamislimo tu reformu i pretpostavimo da je to jedna teška hirurška operacija, šta prvo treba odseći?

Radulović: Ono što treba uraditi odmah na početku jesu one stvari koje sam stavio u ekspoze premijera. Na ekonomskom planu morate doneti ta prva četiri ključna ekonomska zakona: to su Zakon o privatizaciji, Zakon o stečaju, Zakon o planiranju i izgradnji i Zakon o radu. Paralelno sa tim morate izvršiti poresku reformu i smanjiti namete na rad; zatim zaustaviti arčenje novca u preduzećima u restrukturiranju, to su ova dva zakona - to je 750 miliona USD na godišnjem nivou; takođe, zaustaviti arčenje iz Fonda za razvoj, gde se krediti daju firmama povezanim sa čelnicima političkih stranaka.

RSE: Hoćemo li ukidati 150 agencija, koje imamo, pri čemu jedna Nemačka ima šest? Hoćemo li rezati birokratiju?

Radulović: Naravno da ćemo ukinuti nepotrebne agencije i srezati birokratiju za 15% na ukupnom nivou zaposlenih u javnom sektoru.

RSE: Hoćemo li menjati izborni zakon?

Radulović: Naravno da hoćemo. Dakle, idemo redom: zakoni se donesu i izvrši se poreska reforma, zaustavi se arčenje iz Fonda za razvoj, otpuštanje partijskih viškova, a u svakom javnom preduzeću se zna tačno ko nosi instituciju, a ko tu sedi i zaposlen je tek tako. Mora da dođe do otpuštanja. Postavlja pitanje šta sa tim ljudima? Imamo ovaj univerzalni sistem socijalne zaštite o kome sam govorio, tako da više ne dobijate delux socijalnu pomoć u javnom preduzeću, nego dobijate socijalnu pomoć koja pripada svim građanima Srbije. Šta to treba da nam da? Rasterećenje privrede, koje dovodi do privrednog rasta i otvaranja novih radnih mesta, ali ne izmišljenih radnih mesta o kojima političari govore, nego stvarnih radnih mesta u privatnom sektoru.

Tu je, naravno, i reforma pravosuđa - kritično važna stvar. Sve smo „reformisali“, i sudove organizovali ovako i onako, i pravili spiskove sudija, i skidali i postavljali. To je ništa. Šta nam treba? Tri stvari. Prva - kriterijumi za ocenu rada sudija i tužilaca. Recimo za sudiju, za koliko mora da se završi spor, procenat ukinutih presuda i koliko predmeta sudija radi. Drugo, morate da imate ujednačenu sudsku praksu; znači, ne možete po istom činjeničnom stanju da imate dve različite presude, zavisno od toga ko su učesnici u postupku.

Treća stvar je transparentnost - da javnost ima uvid. Kada to uradite, sam sistem će sebe očistiti od loših sudija i loših tužilaca. Dok to nemate, vi samo pričate o reformi, a ne govorite o ključnim stvarima, koje treba da se promene.

RSE: Kako građani da poveruju da će bilo ko to sve uraditi ako su do sada svi navodni reformatori obećavali brda i doline - i departizaciju, profesionalizaciju u preduzećima i mnoge stvari o kojima vi sada govorite - a čim su došli na vlast onda su to brzometno zaboravljali?

Radulović: Mi nismo samo obećavali. Iza nas je pet meseci rada u Ministarstvu privrede, u kome možete da vidite i kako se radi transparentno, i kako se zaustavlja arčenje novca, i kako se ne zapošljavaju partijski kadrovi, i kako se sprečava pljačkaška privatizacija, recimo, „Vršačkih vinograda“ ili „Prve petoletke“, kako se zaustavljaju ove bezumne subvencije za radna mesta gde kupujemo radna mesta na tuce, a gubimo ih na hiljadu, kako se ne dozvoljavaju štetni tajni ugovori. Video sam sistem iznutra, video da ne valja i znamo šta hoćemo da promenimo. To je nešto na osnovu čega i tražimo podršku građana.
XS
SM
MD
LG