JOSIP KREGAR ONLINE

Koja je od drzava bivse SFRJ najvise napredovala u suzbijanju korupcije i primjeni zakona o sprjecavanju konflikta interesa?

Što se toga tiče, dali ste mi jako teško pitanje. Odgovor je – nijedna. To bi bio pametan i jednostavan odgovor. Krenimo od Slovenije koja najbolje kotira ili rangira u usporedbi sa ostalim zemljama bivše Jugoslavije. Njihova politička elita je u posljednje dvije godine napravila sve da uništi i ono malo pravila i institucija koje su trebale sprječavati konflikt interesa. U Bosni i Hercegovini, situacija je zapravo očajna, budući da institucije ne djeluju, budući da je zemlja podijeljena i budući da oni imaju problem sa svojom političkom klasom i odgovornošću. Kada ovako nabrajam, onda ću doći i do Crne Gore u kojoj je napredak vjerojatno najvidljiviji, ali uz velike muke i uz nisku polaznu poziciju. Naime, to je mala zemlja, ali tim više ugrožena time da jedan ili deset pojedinaca može svojim ponašanjem dati tome bitnu odrednicu. U Makedoniji treba svakako pozdraviti činjenicu djelovanja Antikorupcijskog savjeta koji je doveo do ostavke nekih ministara, do podizanja opće razine odgovornosti, ali tu moram konstatirati da je polazna pozicija bila vrlo niska. I ostaje još slučaj Srbije koja je u jednom trenutku počela pokazivati znakove odlučnih zakonskih zahvata u sprečavanju sukoba interesa, ali nažalost ima loše iskustvo sa tijelima kao što je Antikorupcijski savjet i osobito ne dobro iskustvo sa Komisijom koja prati sprječavanje konflikta interesa. Vidite, kad sam sve nabrojio pade mi na pamet da sam preskočio Hrvatsku. Hrvatska je, nažalost, ne na vrhu ove liste, nego na dnu, ako ocjenjujemo uspješnost. Iako je drugim zemljama, ne samo posjugoslavenskim republikama, nego i Rumunjskoj i Bugarskoj, davala primjer kako treba zakonski riješiti sprječavanje sukoba interesa, sama je u praktičnoj provedbi postigla vrlo loše rezultate, koji su je stavili na samo dno ove liste koju sada improviziram. Tu se i vidi problem. Problem je u nedostatku političke volje da se izvjesna privilegirana klasa političara odrekne svoje moći, da se odrekne zapravo mogućnosti da svojim odlukama utječe na svoj osobni dobitak. Politika je u Hrvatskoj i u ovim drugim zemljama način socijalnog napredovanja, način obogaćivanja i svaka mjera koja je u tome poduzeta pokazala se premalo uspješnom, premalo snažnom da bi slomila taj interesni otpor vladajuće političke klase.

Ko je uistinu Josip Kregar? Kako biste se opisali?

Imao sam 20 i neku kada nam se bivsa drzava raspadala po svim savovima.Posto mi je zivotni prostor postao mentalno i svakojako nepodnosljiv,bio sam primudjen pobjec glavom bez obzira.Vratio sam se nakon 10 godina prvi puta samo sto sam stariji i blizu mi je 40.Iskreno nisam primjetio da nitijedna bivsa clanica zajednicke nam drzave zivi bolje nego tada naprotiv.Kada korumpiranost pocinje na slovenackoj granici a juznije sve tuznije za nekog ko je otisao iz sredjene drzave u jos sredjeniju postaje mnogo stvari jasnije. Moje je misljenje da se samo mjenjaju jahaci dok konji ostaju isti,nijanse su samo u pitanju.Nema kapitalizna sa ljudskim nalicjem. Puno uspjeha u daljem radu i zalaganju..

Kapitalizam nema ljudsko lice u ovim krajevima, to je točno. Međutim, vaš slušatelj živi u zemlji koja mu je obrazac ili primjer jedne slike koju pretpostavlja kapitalizam, a to je da kapitalizam stvaraju ljudi koji uporno rade, koji pristaju na štednju i paze na svaki dinar ili euro, koji nastoje sve što zarade uložiti, spasiti vrijednost, koji ne bacaju nego stječu i koji imaju baš taj osjećaj da je njihov životni smisao unaprijediti način proizvodnje, steći što više i imati što veći profit. Kapitalizam je dakle društvo u kojem se puno radi i puno štedi, u kojem se ništa ne rasipa nego sve ulaže. To je stvorilo kapitalizam. Međutim, kod nas su ideal kapitalizma ljudi koji novac koji steknu ulažu u skupe automobile i jahte, koji žele pokazati svoju potrošnju. To je jedna rasipnička klasa, a ne klasa kapitalista kakvi žive u Nizozemskoj. Zbog te jake razlike i tog jakog kontrasta, mislim da vaš slušatelj ima dojam kakav opisuje. Stvarnost je ipak malo drukčija. Naime, tlo nije zagađeno i problem nije nerješiv. Za rješenje će trebati puno vremena i puno napora, ali bitno je da se pri tome krene u dobrom smjeru. To je ono što je do sada izostajalo. Svaki pokret završavao je nekom krizom, skandalom i povratkom dva koraka natrag. Mi još nismo krenuli u smjeru kapitalizma, mi se još uvijek bavimo onim što bi se moglo nazvati prvobitnom akumulacijom kapitala, stjecanjem. I dok to ne bude gotovo, bojim se da će cijela zemlja biti u rukama pravnih kapitalista koji nisu odavde.

gospodine da li mozete komentirati glavasev slucaj i ko mu to smjesta ?

Slučaj Glavaš zapravo ima sve razmjere pravosudne farse. Ja ne znam da li slušatelji uopće razumiju da se radi o optužbi da je on organizirao ubojstva, da je organizirao ratne zločine, da ih nije kažnjavao nego da ih je poticao. Iz takve perspektive bi bilo najbolje, i za javnost i za njegove prijatelje i osobno za Glavaša, da je taj slučaj rasvijetljen pred sudom prije deset godina, a ne sada. Zbog toga što sadašnje stanje nužno upućuje na sumnje da je iza toga politička volja vladajuće stranke od koje se Branimir Glavaš odcijepio. Ali vašim slušateljima, naravno, mora biti jasno da je tu po srijedi jedna vrlo delikatna stvar. Nema smještanja ako se radi o zločinu. To otkrivanje baca moralnu ljagu na one koji su šutjeli, ne na one koji sada govore.

Cijenjeni g.profesore mozete li mi objasniti sto to danas bolje u Hrvatskoj nego prije 1990.g ?Imamo visepartijski politicki sustav i demokraciju ali s druge strane imamo vise kriminala, vise droge, vise nezaposlenosti, vise siromastva, vise raslojavanja drustva, vise tajkuna. Prije si prosjake mogao nabrojati na prste i nitko nije prebirao po kontejnerima osim Roma danas je to sve cesca pojava, imamo sve vise branitelja i obicnih gradjana koji izvrsavaju suicide. Vjerojatno zato sto su tesko razocarani. Sto to treba uciniti da 4,5 milijuna ljudi moze solidno zivjeti u jednoj prekrasnoj zemlji kao sto je nasa? Kakva je razlika izmedju prijasnjih komunista i ovih danasnjih beskrupuloznih politicara koji uopce ne gledaju na narod vec samo na sebe i svoje privilegije. U cemu se danas ogleda boljitak u svakodnevnom zivotu obicna covjeka u odnosu na prijasnju Jugoslaviju? Hvala na odgovoru i Vama osobno puno uspjeha u radu.

Ne bih htio povezati te dvije stvari. Naime, višestranački sistem i pluralizam nisu doveli do zla koje mi imamo. To nisu uzroci nego samo pratitelji onoga što se desilo i što vaš slušatelj opisuje tako crnim tonom. Točno je, zemlje na područje bivše Jugoslavije, osim Slovenije, još nisu dostigle stupanj razvijenosti GDP-a koji su imale prije raspada, još nisu dostigle stupanj sigurnosti života koji je postojao, ali nešto od toga se pomalo postiže, a nešto nikad neće biti postignuto. Nema povratka u situaciju u kojoj je postojao visoki stupanj socijalne sigurnosti, mislim na sigurnost radnog mjesta, zdravstvenu skrb, uopće socijalnu skrb. Nažalost, taj ideal se raspao. Ne samo na području bivše Jugoslavije, nego i drugdje u svijetu. Mi se sad, ali kod nas u puno dramatičnijim okolnostima, nosimo sa posljedicama propasti te ideje, koja je upropaštena time što se ne može u isto vrijeme imati socijalni mir, sigurnost, ljepota života i nadmetati se na globalnom tržištu sa onima koji su pristali odreći se i sigurnosti i visokih plaća i stabilnog društva, kao što su Kina ili Indija. To je onaj problem s kojim se mi danas nosimo – fleksbilizacija radne snage. Naša radna snaga, u odnosu na iskorištenu i izrabljenu radnu snagu Indije, Kine ili Indonezije, ne može biti konkurentna. To je naša tragedija. Mi ne primjećujemo da su se mnoge stvari paralelno odvijale. Dok se kod nas raspadao jedan sistem, svjetski sistem se gradio. A mi u njega ulazimo sa zakašnjenjem, s loše startne pozicije i to kod nas stvara taj osjećaj neodoljive pasivnosti, pa i pesimizma. Ja mislim da je to zapravo jedna prolazna faza. Normalno, zbog toga što se nosimo sa neizvjesnom budućnošću – ne znamo što će biti, zbog toga nam je teško, navikli smo na bolje. Ali, znate, ovo što sad radimo i u čemu se sad nalazimo je realnost, a realnost se prevladava samo time da hoćeš bolje i da si pun optimizma da se to može postići.

Postovanje Profesore, Mi smo uselili u Kanadu 1996 pa poslje 10 godina otprilike vidim sta je to kapitalizam. Ovdje ima vise socijalizma nego sto je bilo u Titovoj Jugoslaviji pa sam malo zbunjen. Gdje smo mi to zivjeli zapravo? Sto se tice ovih novih balkanskih drzava od nekih me jeza prolazi. Kod nekih tranzicija je obicna pljacka, devastacija, otimacina.Je li gora od partizanije?