MIRSAD TOKAČA

Ja mislim da ti radis posao za historiju. Nas je kostalo i do sada sto su mnogi nastojali sakriti sve ono sto se dogadjalo na nasem podrucju u odredjenim istorijskim trenucima a posebno tokom Drugog svj. rata. Na kraju jedan od mogucih pocetaka ratnoga kaosa i svekolikog zla jeste i bilo prebrojavanje nikada do kraja utvrdjenog broja zrtava. Bilo bi najbolje da za tvoj posao nije bilo potrebe, a citajuci ovo sto su ti napisali neki moji predhodnici mogu samo reci: ne pada snijeg da pokrije brijeg... Skoro da me je stid sto razumiju isti jezik kojim govorimo i brane BiH iz svojih toplih soba kilometrima udaljeni od stvarnosti. Nemam nikavo pitanje, samo ne mogu odoljeti a da ne kazem ovo sto sam napisao.

Poštovani postavljači pitanja, Rijetki od vas su se potrudili da vide o kakvim se podacima radi. Svi ste čitali novine, i dosta vas pita gluposti. Za više informacija o istraživanju www.idc.org.ba Gospodine Tokača, Radite hrabar posao. Ono što je država trebala davno sama napraviti. To nije uradjeno jer nacionalisti "jašu" upravo na ovim podacima. Ne odgovara im da je manje naroda poginulo. Pa daju u novine da je više. Otuda i ovi komentari i pitanja. Izražavam vam podršku.Istrajte za dobrobit Bosanaca i Hercegovaca.

Gospodine Tokaca, Cekao sam da se vecina izjasni o vasem radu pa da i ja kazem svoj stav o ovom problemu.Prije rata sam procitao knjigu Vladimira Dedijera ,mislim da se zvala Zrtve rata u istocnoj Bosni. A obzirom da je to bilo davno pa se ne sjecam bas svega ali me je dojmilo to sto je bilo nabrojano sve od imena i prezimena zrtve, datuma stradanja i mena i prezimena onog ko je ucinio taj zlocin. Naime nikako mi nije jasno zasto se inzistira na broju zrtava a ne na preciznosti podataka. Bila jedna zrtva ili milion to je uvjek zlocin, i jos kad je to podkrepljeno sa neoborivim dokazima koje nemoze niko pobiti onda je to ISTINA. I samo istina bez obzira na sve polu-istine je ono za sto svi mi trebamo teziti. Daj boze da je zrtava sto manje pa bibilo i mnogo manje ucvjeljenih familija.Srdacan pozdrav od jednog ucvjeljenog a vas ce se rad nadam se vremenom verifikovati zahvalnoscu onih dobronamjernih.Hare Krishna

Hvala na podršci. Naša namjera je da istražimo okolnosti pod kojma su žrtve stradale i da zabilježimo njihova imena i niz drugih podataka koji objašnjavaju identitet žrtve. Ubijeđeni smo da samo na taj način možemo doći do što potpunije istine i očuvanja sjećanja na žrtve – građane Bosne i Hercegovine koji su poginuli (ubijeni ili nestali) u periodu 1991-1995.

Gospodine Tokaca , Mozete li nam objasnit kako se desilo da da je Istrazivacko-dokumentacioni centar kojeg je formirala drzava BiH u toku rata tokom vremena evoluirao u vashu nevladinu organizaciju. Dali je online pretrazivanje vase banke podataka moguce i ako nije kada ce to biti moguce.Mislim da bi ovim korakom napravili znacajan istup naprijed u utvrdjivanju stvarnih zrtava rata. Selam Hvala

Poštovani gospodine, Istraživačko dokumentacioni centar nije osnovala država i nije osnovan u ratu nego 19. aprila 2004. godine. U toku rata država (Predsjedništvo) je formiralo Komisiju za prikupljanje činjenica o ratnim zločinima i ja sam bio sekretar te Komisije. Nažalost, neodgovornošću vlastodržaca, 1998. godine Komisija je ostala bez sredstava za rad jer tadašnja vladajuća politička nomenklatura, u kojoj je, između ostalih, sjedio Momčilo Krajišnik, nije dopustila usvajanje budžeta za naš rad. To je bio razlog, uz nesposobnost i neodlučnost nekih drugih političara da smo mi ostali bez podrške. U period od 1998 do 2003. godine ja sam održavao rad Komisije tako što sam sakupljao sredstva od pojedinih donatora očekujući da će se nešto u međuvremenu uraditi na rješavanju statusa Komisije. Kako se to nije desilo, ja sam odlučio da napustim Komisiju i da sa grupom saradnika formiram IDC. (Više podataka o nama na www.idc.org.ba) Online pretraživanje baze nije moguće jer baza u sebi sadrži niz povjerljivih podataka a naročito imena osumnjičenih izvršilaca i svjedoka čiji identitet moramo štititi. Međutim, mi ćemo po okončanju projekta pripremiti rješenja koja će omogućiti online pretraživanja samo imena žrtava. Bez obzira što u ovom času nije moguće online pretraživanje, svi podaci su dostupni na osnovu upita koje možete uputiti telefonom ili e-mailom (centar@idc.org.ba). Na ovaj način već smo ponudili odgovore hiljadama građana koji su posjetili našu web stranicu ili na drugi način tražili informaciju.

Gospodine Tokaca, Ako sam dobro primjetio, prema istrazivanjima IDC-a, tokom rata u BiH od ukupnog broja ubijenih civila, na bosnjacke civile otpada 90% i po 5% na hrvatske i srpske. S obzirom da su srpski izvori mnogo puta plasirali netacne informacije koje su demantovane u nekoliko navrata, a takav slucaj je i sa hrvatskim medijima koji svakog dana zasipaju javnost o ugrozenoscu hrvatskog naroda, interesuje me da li vodite evidenciju o falsifikovanim zrtvama. Naprimjer u spisku koji je prezentovan na Palama u vrijeme kada se obiljezavala 10. godisnjica genocida u Srebrenici, navedena su imena i zivih ljudi, kao i ljudi koji su druge nacionalnosti ili probosanskih Srba koji su poginuli u Armiji RBiH? Da li imate podatke koliko je Srba poginulo boreci se za BiH? Isto pitanje i za Hrvate?

Podatke o strukturi žrtava možete naći na našoj web stranici ( www.idc.org.ba) Posljednja javna prezentacija bila je u Bihaću i preporučujem da je pogledate, kao i ostale jer će vam one ponuditi jedan važan odgovor, a to je da projektat još traje i da, bez obzira na stalni rast baze podataka, nema bitnih promjena u proporciji poginulih i nestalih. Što se tiče pogrešnih, duplih i,naravno netačnih ili kako vi kažete falsificiranih podataka mi o tome itekako vodimo računa. Ključni metod našeg rada je provjera svih okolnosti pod kojim je neko stradao, jer sama nacionalna pripadnost ne objašnjava ništa. Ljudi svih nacionalnosti ginuli su u raznim vojnim formacijama ili kao civili u raznim gradovima i zato je važno utvrđivanje svih okolnosti njihovog stradanja. Nas je,prije svega zanimala žrtva, a tek potom njegov socijalni status ne samo u smislu nacionalne ili vjerske pripadnosti, nego i njegova starost, obrazovanje, mjesto i vrijeme stradanja, mjesto sahrane (ako je tijelo pronađeno) i niz drugih detalja.

Gospodine Tokaca, Da li mi mozete reci, od tih 95.000 (sto je zasigurno vrlo velika cifra, ipak je to jedna Tuzla, ili Mostar), koliko je Bosnjaka, koliko Srba, a koliko Hrvata. Zahvaljujem na odgovoru.

Danas kada vam pišem ovaj odgovor u bazi se već nalazi više od 96.000 imena. Molim Vas da posjetite našu web stranicu (www.idc.org.ba) i da pogledate podatke koje smo prezentirali u Bihaću. Tu možete naći odgovor na Vaše pitanje ali i niz drugih zanimljivih trenutnih podataka. Napominjem da se radi o trenutnoj i ne detaljnoj analizi jer po okončanju projekta predstoji niz detaljnih analiza. Podaci koje smo objavljivali tokom serije javnih prezentacija u nekim gradovima samo su trebali poslužiti kao dodatni motiv građanima da nam se javljaju i uzmu učešće u ovom projektu.

Mirsade, zelim Ti puno uspjeha u radu i nastijanju da dodjes do prave istine. Ne obracaj paznju na neke idiote koji Te bez ikakvih argumenata napadaju. Takvi su bili najveci huskacu u tom nesretnom bosanskom ratu. Srdacan pozdrav iz,ne mnogo mi drage Amerike.

Poštovani gospodine, Hvala za podršku. Sve što našim radom želimo postići jeste da očuvamo sjećanje na građane naše zemlje koji su poginuli ili nestali i čija imena nije htjela da registrira država na jedan sveobuhvatan i sistematičan način. Time želimo spriječiti manipulacije brojevima i korištenje žrtava u dnevnopolitičke i, najčešće, huškačke svrhe. Jedan od razloga napada na nas je sadržan upravo u činjenici da smo tu tako omiljenu „igračku“ bosanskih političara uzeli i predali u ruke građana. Nacionalni torovi u kojima su, čak i mrtvi ljudi bili zatočeni sada su ovim projektom definitivno srušeni i građani imaju priliku da na jednom mjestu ostvare uvid u identitet žrtava.

posao koji radis je veoma osjetljiv i odgovoran i znam da ti nije lahko,ali moras istrajati jer istina mora doci na vidjelo ma kakva bila ,znaci sa jednim pozrtvovanim ,naucnim i iskrenim radom treba doci do istine,kao sto rekoh (daj boze da je sto manji broj ubijenih)to nece ni po koju cijenu umanjiti tuzbu koju je BOSNA I HERCEGOVINA upitila medzunarodnom sudu pravde a koja je upucena na adresu SRBIJE I CRNEGORE, IMAM SAMO JEDNO PITANJE dali ce se zrtve poslje rata brojati jer stvrano dosta svijeta umire od posratnog sidroma ,upravo sam se vratio sa dzenaze jedne mlade zene (imala je 41 godinu) u ratu su joj ubili muza i ne znam koliki je broj sto blize i dalje rodbine i prosla je svu onu golgotu kojau su mnogi prosli u istocnoj bosni, zelim ti puno srece i uspjeha na veoma veoma teskom zadatku

Hvala za podršku, Nažalost mi nismo tako moćni da obuhvatimo sve aspekte bosanskog stradanja a tako i one indirektne posljedice sadržane u pogibiji ljudi od zaostalih mina, psihološkim traumama, skraćenim životima zbog patnji pretrpljenih u ratu.

Pozdrav gospodin Tokaca Mislite li vi, da Ratko Mladic i Radovan Karadzic su jedini odgovorni za zlocine pocinjene nad Bosnjacima na prostoru Bosne i Hercegovine? Sta za one ortodokse koji su imali od 15 do 77 godina koji su pocinili zlocine? Ja mislim da ce proci malo duze vremena da bih se racuni sveli na 1/1.

Poštovana gospođo, Ja sam posljednji čovjek koji bi mogao misliti da su samo Karadžić i Mladić odgovorni za zločine počinjene nad Bošnjacima. Ja sam pristalica sveobuhvatne odgovornosti, a ona podrazumijeva najprije krivičnu odgovornost svih koji su počinili ratne zločine i zločin genocida, a potom i moralnu odgovornost onih koji su legitimirali, ponajprije srbijanski režim, da krene u krvavi rat. Cijenim da svaki pojedinac mora i sebi lično postaviti pitanje koliko je svojim načinom glasanja i prije, a naročito poslije rata, doprinosio da mnogi zločinci ostanu na vlasti do današnjeg dana.

Gospodine Tokaca, samo naprijed! Zahvaljujuci i vasem radu bit ce manje mogucnosti da buduci revizionisti prekrajaju istoriju kako im padne na pamet.

Hvala za podršku, Cijenim da ne postoji bolji temelj za sprječavanje revizionizma od neumoljivih činjenica. Pored revizionizma, postoji još jedna velika opasnost, a to je historijski redukcionizam. Pod tim podrazumijevam reduciranje tragedije samo na pojedina mjesta ili regione, ili na drugoj strani, izbjegavanje da se ponude potpuni odgovori o stradanju svih građana naše zemlje bez obzira na njihovu etničku, vjersku, regionalnu ili političku pripadnost. Ništa opasnije za bosansku budućnost nije od podjele na „moje“ i „njihovo“ stradanje, na „moju“ i „njihovu“ istinu o tragediji.