DRAGO HEDL ONLINE

Zakljucili smo postavljanje pitanja. g. Dragi Hedlu. Odgovori su postavljeni na stranicu. Hvala svima i ovaj put.

Postovani gospodine Hedl Veliko je bogastvo grada Osijeka sto ste njegov gradanin i novinar, te zajedno sa ne malim brojem Esekera od Retfale do Donjeg Grada, sacuvali,dobrim dijelom, ljudski lik u ratu nesretnog Osijeka. Ja bih Vas zamolila za komentar o sramnoj sutnji hrvatske inteligencije( s dubokim postovanjem za casne, ne bas brojne izuzetke) povodom bosanskog rata i rasistickom pristupu Bosnjacima. Da li ce se ikada ta povijesna stranica zavrtjeti na hrvatskoj industriji ljudskih prava ...i tako dalje S postovanjem Bosanka

Nije samo Vaše i moje mišljenje da su intelektualci (naravno ne svi) zakazali u burnim događajima koji su naš snašli početkom devedesetih. Zašto je to tako, teško je odgovoriti u nekoliko rečenica. No, ipak, nije zanemariv broj onih koji su, bez obzira na neugodnosti kojima su zbog toga bili izloženi, hrabro rekli što o svemu misle i upozoravali na ludilo koje nas je preplavilo. Tako je bilo i kad je riječ o rasističkim pristupima prema Bošnjacima. Novina u kojoj radim, Feral Tribune, dala je prostora osobama koje su protiv toga ustale. Nisu baš svi šutjeli, mada je glas u osudi takvih pojava trebao biti snažniji.

Hrvatska treba vise ljudi kao sto je D. Hedl, spremih na istinu i onda kada ona nije ugodna za uho... Krajnje je vrijeme za sukob sa svim zlodjelima, ako zelimo mirnu buducnost za SVU nasu djecu. Gospdinu Hedlu zelim jos puno snage i stvaralacke moci.

Hvala Vam na lijepim željama.

Prvo da kažem da zločince treba osuditi za sve što su radili. Ali meni se ćini da vi ne radite u smjeru pomirenja i kažnjavanju ratnih zločina i velikosrpske politike. Jer kako objasniti da se o Osijeku govori kao o gradu gdje su Srbi bili žrtve a Hrvati u neku ruku zloćinci? Zašto gospodine Hedl ne govorite da je u Osijelu od Srpske agresije poubijano oko 1 050 hrv. civila i oko 240 hrvatskih vojnika? Zašto to ne istražujete? Tko je osuđen za razaranje Osijeka i ubojstvo preko 1 000 civila? Iz svega toga ispada da su u Osijeku RH i Hrvati bili agresori, da su po gradu lovili i ubijali Srbe. I to treba istražiti i počinitelje kazniti ali na kraju ispada da JNA i lokalni četnici nisu razarali grad i ubijali. Kaže Žarko Puhovski da ima podatke da je u Osijeku nestalo 29 srba. Ja sam za to da se to istraži, ali nitko u medijima pa ni vi ne govorite da je JNA napala grad i da nitko od srba nije odgovarao za ubojstvo 1 200 Hrvata. Kako to? Ispada da srpske agresije uopće nije ni bilo. Selektivno se govori o zloćinima. Tko je osumljičen ili optužen za razaranje SL Broda gdje je poginulo 185 hr. civila (27 djece mlađe od 15 godina). A što je sa Karlovcom, Siskom, Petrinjom, Gospićem, Zadrom... U ratu 1991-1995 je poginulo više od 5 000 hrvatskih civila . Iz masovnih grobnica je do sada iskopano oko 3 500 hr civila i vojnika, traga se za još 1 100. O Vukovaru se priča samo o Ovčari. Zar nije zloćin razoriti grad, Zašto se to ne sudi. I na kraju zašto pokušavate izjednačiti Hr i Sr stranu u ratu 1991-1995 i reći svi su zloćinci, svi su krivi itd.

Slažem se s Vama da zločince treba osuditi za ono što su učinili. To je posao kojeg mora učiniti pravna država. Vi i ja na to možemo ukazivati, ali to je i sve što možemo uraditi. Već sam više puta odgovorio na pitanje slično Vašem: Cijeli rat proveo sam u Osijeku i dnevno izvještavao za Slobodnu Dalmaciju. Napisao sam stotine tekstova o stradanju mojih sugrađana, o tome kako su patili Osječani tokom agresije na grad. O tome sam kasnije objavio i knjigu. Ne stoji dakle Vaša tvrdnja da pišem samo o stradanjima Srba. Pogledajte dokumentarni film Vukovar, posljednji rez, pročitajte moje tekstove o zločinima protiv Hrvata u Lovasu, pogledajte tko je, zajedno s novinarom The New York Timesa pronašao jednog od pripadnika "škorpiona" koji su – kako se to vidjelo na onoj jezivoj snimci - hladnokrvno ubili šestoricu Bošnjaka… Netočno je da nitko nije odgovarao za pogibije hrvatskih civila u ratnom Osijeku, kao što je i netočan broj stradalih civila koji navodite. U Osijeku su, prema službenom popisu Kliničke bolnice Osijek, u Domovinskom ratu poginule ukupno 404 civilne osobe. U tu brojku uključeni su svi poginuli u razdoblju od 2. svibnja 1991. do zaključno 20. ožujka 1995. godine. To je naravno užasno velik broj, no na sreću ne tako velik kako ga Vi navodite. Također, netočno je da u Osijeku nitko nije odgovarao za zločine koje su, granatirajući grad, počinili JNA i srpske paravojske. Hrvatsko je pravosuđe, zbog ratnog zločina protiv stradanja civilnog stanovništva u Osijeku, optužilo 352 osobe, od kojih je, na duže ili kraće zatvorske kazne, osuđeno 109 osoba. To je petina svih optuženih u Hrvatskoj, gdje je za ratne zločine optuženo 1.703 osobe, a osuđeno 611.

Odakle crpite snagu?

Ne mislim da radim nešto posebno, no drago mi je kada mi na ulici priđu ljudi i kažu: Hvala vam za ono što činite, što glasno kažete ono za što mi nemamo hrabrosti. I nemojte odustati, mi smo uz vas. Puno je takvih, mnogo više nego onih koji vas nazovu sa skrivenog broja ili vam pošalju anonimno pismo u kojem prijete ili vrijeđaju.

Malo bih pitao Vas a i redakciju da li neko pita ko Vas i ostakle pita na slobodnoj Europi 'stvari za koje nije sazrelo vreme i sl'...kao rat u Vietnamu, Yugoslaviji, sada Iraku? Imam nekakav osjecaj da o stvarima cekamo misljenje Pape, Busa, pa ondak midojdemo na red.

Osobno, nikada ne čekam da za neke stvari sazriju vrijeme. Kada dođem do informacija, uopće me ne zanima misli li netko ili ne da za njihovo otkrivanje nije vrijeme. Tako mogu govoriti političari, koji važu koliko im neka informacija može naškoditi ili koristi. Ako im koristi, bez obzira kakva je, za tu je informaciju "došlo vrijeme", ako im pak ne koristi, naravno "nije vrijeme" za njeno objavljivanje.

Da li mislis da ce nastati nova pometnja na bivsim jugoslovenskim prostorima pa i moguci ratovi s obzirom da u MHF i dalje na izborima pobedjuju retrogradne islamsko fundamentalisticke snage Tihica, Silajdjica i njima slicnim koji na kraju i ne uspevaju da sastave Vladu, odnosno da se dogovore oko podele pobednickog kolaca? Da li u prvi plan ce povampireni islamski terorizam, nacizam i fasizam olicen u nasledju Izetbegoviceve islamske deklaracije i postati opasna prijetnja i po Republiku Srpsku, Hrvatsku, Crnu Goru i Srbiju? Sta bi u tom slucaju bih mogao civilizovani svet olicen u Americi Evrouniji, Natou i Ujed.Nacijama da preduzmu protiv agresivnog novog islamskog terorizma i mogucih novih genocida nad srpskim narodom u Republici Srpskoj?

Ne mislim da je na prostorima bivše Jugoslavije moguć novi rat. Svi su, uvjeren sam , izvukli pouku iz onoga što nam se dogodilo. Iako ne poznajem prilike u Bosni i Hercegovini toliko da bi moj stav mogao biti više nego impresija, ne bih se složio s Vama da u Bosni i Hercegovini – u mjeri u kojoj bi to predstavljalo dominantno raspoloženje među bošnjačkim narodom - postoji "agresivni novi islamski terorizam". Uvjeren sam da će, koliko god to sporo ide, uz pomoć međunarodne zajednice, Bosna i Hercegovina uspjeti izgraditi snažne demokratske institucije koje će naći rješenje za probleme te države.

Kao neutralan intelektualac i pre svega pravedan i human covek sta bi bilo najbolje resenje za Republiku Srpsku u odnosu sa muslimansko-hrvstakom federacijom? Naime zar ne bilo najbolje resenje da se u Republici Srpskoj slozno dogovore i krenu u realizaciju plana stvaranja hrvstskog entiteta u MHF i da izadju sa platformom kako treba ustavno preurediti Republiku Srpsku kao modernu drzavu i da se uz pomoc Nemacke, Italije, Engleske, Francuske i Amerike konacno stane u kraj i unisti ta tvorevina tzv."federacija" te da se ukloni Sulejman Tihic? Da li je to jedini uspesni recept Srba u Republici Stpskoj da se Republika Srpska afirmise kao jedna moguce funkcionalna moderna slobodna demokratska i funkcionalna i komotna drzava bez unutrasnjih podijela i granica?

Premalo poznajem prilike u Bosni i Hercegovini da bih konkretno mogao odgovoriti na Vaše pitanje. Zato mogu reći tek načelan stav: bilo bi najbolje kada bi se o ustroju i funkcioniranju te države mogli dogovoriti njeni narodi.

Da li mislis da ce nastati ponovna pometnja na bivsim jugoslovenskim prostorima pa i moguci ratovi ukoliko u Srbiji na predstojecim izborima pobijedi ta retrogradna srpskonacional fasisticka stranka seseljevih cetnika tzv.radikali? Da li u prvi plan ce povampireni srbocetnicki nacizam i fasizam olicen u seseljevoj stranci ce prvenstveno postati opasna prijetnja i po Hrvatsku kao i po Bosnu a mozda i Crnu Goru kao i za Kosovo?Sta u tom slucaju bih mogao svijet olicen u Americi Evrouniji,Natou i Ujed.Nacijama da preduzmu protiv agresivnog novog srpskocetnickog fasizma i mogucih novih agresija na navedene bivse jugo prostore?

Mislim da je Vaš strah pretjeran. Iako, naravno, valja voditi računa o onome što pojedine stranke govore u izbornoj kampanji, i Vi i ja znamo da se nakon izbora korigira retorika i nerealni stavovi i obećanja koja nije moguće ispuniti. Dođu li radikali na vlast u Srbiji, uvjeren sam da će bitno primijeniti svoju retoriku, jer su svjesni da s njom neće naći sugovornika u demokratskom svijetu. Srbija je bila previše dugo izolirana i zna koliku je cijenu za to platila. Svijet 2007. nije isti kao što je bio 1991.

Drago, Ubijeno je 80 novinara ove 2006 godine. Da li je vas zivot bio u opasnosti i od koga? Jeste li bili svjesni opasnosti vasega zanata ili to smatrate da je to obican zanat pa kao "ponekad neki ucenik puca u profesora" slicno.

Nažalost, prošla je godina bila iznimno tragična za novinarsku profesiju. Žao mi je svakog kolege koji je, radeći svoj posao, izgubio život. Iako je svaka smrt strašna, nadam se da neću biti krivo shvaćen, kada kažem da su me ipak, mnogo više pogodile smrti onih kolega koji su bili žrtve odmazde. Dakle, koji su ubijeni jer su pisali o opasnim temama, o korupciji, mafiji, kriminalu, švercu droge… Ono što sam proživio pišući o ratnim zločinima, ni izbliza nije bilo tako dramatično ni opasno, pa tako ni usporedivo s onim što se dogodilo mnogim mojim kolegama diljem svijeta. Novinarstvo kao profesija podrazumijeva, kao i mnoge druge profesije, stanovite rizike. Kako sam tu profesiju izabrao, nemam se pravo žaliti zbog pojedinih neugodnosti kojima sam bio izložen.